“Naša je obaveza, ponosna krvi naših predaka, da sačuvamo mir i pošaljemo u prošlost one koji nas zavađaju“
piše: Aleksandar Mrdak, odbornik DF-a u Mojkovcu
Dok tumaramo pustim ulicama, tiho pozdravljajući jedni druge, povijenih ramena i očiju spuštenih na pola koplja, vlastodršci i njihova rodbina bez trunke griže savjesti i samilosti, uriniraju nad sirotinjom.
Svaki put kad nemate osnovnih sredstva za život, kad boljoglavite zbog nemogućnosti da omogućite svojoj djeci iole skroman život, sjetite se svih bahatosti onih koji vas pozivaju uoči izbora, da od vašeg novca, novca poreznih obaveznika, pripunite svoje frižidere, omaltate jednu ili dvije strane kuće, a zauzvrat glaste njih, zbog kojih ste dovedeni u situaciju da tražite milostinju i savijate glave pred prijateljima, kojima godinama dugujte pozajmljene novce.
Sjetite se sestrića Mila Đukanovića, koji sa dvadestet godina starosti, na Menhetnu posjeduje stan vrijedan više od 900 000 €.
Sjetite se da samo jedna od torbica ćerke ministra zdravlja, košta približno koliko i stanovi u kojima živite sa svojim familijama.
Ekonomski ojađena zemlja odolijevala je moralnom posrnuću, zahvaljujući vjeri u Boga i nadi u narodu, da će prije ili kasnije pravda zakucati i na njihova vrata.
Sa strahom božijim pristupali smo u crkve i hramove tvorca neba i zemlje, koje sagradismo uz Njegovu pomoć i zaklesmo se na vjernost.
Preci su naši krvcu prolivali i gladovali, a kuće Božije gradili i vjeru učvrščivali, vjerujući u milost Božiju.
Borba dobra i zla predugo traje. Vjekovima unazad, zlo se hranilo i opstajalo, ali nikad ni jednu pobjedu zlo neostvari. Sve što je dobro u čovjeku, dokaz je postojanja Boga u nama i milosti Njegove. Sve naše pobjede su milost Njegova, koju zaslužismo dobrim djelima, sabranjem i slavom naših svetih.
Nije ovo prvi udar na naše svetinje i svetilišta, već istorija svjedoči o brojnim progonima Crkve i sveštenstva koji su zaustavljeni požrtvovanjem vjerne pastve.
Bratoubilački ratovi su zapalili baklje mržnje koja dugo tinja među nama, i uvjek kada smo na korak od gašenja iskri mržnje za vijek vjekova i paljenja onih radosnih iskri ljubavi, dosjete se sluge nečasti i sila tame, da uznemire duhove prošlosti i povedu nove ratove.
Ne dozvolimo da nas vodi mržnja i u našim srcima ostavimo mjesta samo za ljubav. Neka svjetlost obasja tamnu stranu u nama satkanu od grijeha, pa će bez sumnje pobijediti razum u nama.
Ni jedna zemaljska vlast ne smije zadirati u ono što je sveto svakom razumnom stvoru na zemlji, jer je svaki narod i svaka država samo prolazna pojava na zemlji učvršćenoj na vodi, koja je vječna.
Mjesecima unazad, suludni umovi najavljuju ispravljanje takozvane „istorijske nepravde“ najavljujući otimanje i rušenje pravoslavnih bogomolja, a sve u cilju raspirivanja novih sukoba među narodom jedne iste krvi, narodom izrođenim od jedne iste majke, naše otadžbine svete!
Naše poruke su, poruke mira i ljubavi, jedinstva i sloge. Naše poruke su prožete vapajem za boljim životom u našoj svetoj zemlji.
Za ostanak i opstanak, a ne za nestanak!
Naša je obaveza, ponosna krvi naših predaka, da sačuvamo mir i pošaljemo u prošlost one koji nas zavađaju i one zbog kojih naša djeca gladuju i odlaze iz naše Crne Gore.
Naša je obaveza da promijenimo vlast, izbavimo državu iz dužničkog ropstva, živimo u miru, slozi i blagostanju, a tvorca svih naši muka na zemlji, pošaljemo u ružnu i nepovratnu prošlost naše zemlje.
Za budućnost Crne Gore!