Nakon poslednjih lokalnih izbora iskristalisala se sudbina DPS-a: „Sigurnim korakom“ klize u političku prošlost!

Nakon poslednjih lokalnih izbora u Beranama i Ulcinju jedna činjenica ne može a da se ne nametne, a to je da se Demokratska partija socijalista „sigurnim korakom“ etablira kao politička prošlost u Crnoj Gori.

Danima kasnije, nakon lokalnih izbora, sumiraju se utisci o rezultatima partija, a u glavnom fokusu je DPS koji je i u ovim opštinama doživio potpuni fijasko, čemu svjedoče i rezultati.

Kako pokazuju podaci, legitimni i poznati javnosti, Lista “Da za Berane i Crnu Goru”, koju je predvodio DPS, osvojila je oko 3.800 glasova, što je čak 4.300 manje nego na lokalnim izborima 2018. godine, čemu u prilog jasno govori da u Beranama građani više ne žele da čuju za DPS.

Na drugoj strani, DPS je u Ulcinju 2018. godine osvojio 2.918 glasova, a ove 2.139, što je takođe svojstven pad za opštinu u kojoj je godinama pojedinačno bio najjači.

U Ulcinju koalicija “Za novi početak” (GP URA, DP, SD i SDP) osvojila je 14 mandata, a najveće iznenađenje izbora, kada je u pitanju Ulcinj je koalicija DUA-DSCG koja je osvojila čak 6 mandata. Koalicija koju su činili DPS-BS osvojila je šest mandata, Forca pet, a Demokrate, koje su prvi put ušle u lokalni parlament u tom gradu, dva.

DPS u poslednjih godinu i po dana vrtoglavo doživljava poraze na lokalnim izborima.

Nakon smjene vlasti 30. avgusta 2020. godine, čini se kao da ova partija i dalje stoji u mjestu nespremna da se prilagodi na nove okolnosti (da ne vrši vlast na državnom nivou), a da birači sve više i više gube povjerenje u nju, tačnije oni koji su ih i dalje glasali.

Počevši od parlamentarnih izbora, preko lokalnih izbora u Nikšiću, Herceg Novom, Mojkovcu, na Cetinju do najskorijih u Beranama i Ulcinju evidentan je veliki pad podrške DPS-u, kojeg  samo oni nisu svjesni.

Najveću pažnju javnosti privukli su porazi u Nikšiću i na Cetinju, koji su godinama bili u rukama DPS-a, i očigledno je da su nakon poraza na parlamentarnim izborima ovo bila dva najhladnija tuša za Mila Đukanovića i njegovu partiju.

Stiglo je, reklo bi se Demokratsku partiju socijalista tridesetogodišnje naginjanje iz građanske u potpuno nacionalističku partiju čije jednoumlje ne bi ostavilo ravnodušnim ni njihovu političku maticu- KPJ

Sve što se od DPS-a moglo vidjeti u prethodnih par godina, ključnih za njihov sunovrat, jesu samo jezive i isključujuće poruke o nacionalnim i crkvenim pitanjima, koje samo dodatno doprinose dubokim podjelama u kojima se, nažalost, nalazi crnogorsko društvo.

Svjedoci smo, poslednjih dana, da građane više ne zanimaju podjele i da je jedino što žele da se političari pozabave ekonomskim, socijalnim i pitanjima podizanja životnog standarda.

A, kako i ne bi, trideset godina smo bili na samom rubu egzistencije i apsolutnog siromaštva zahvaljujući tridesetogodišnjoj vladavini Mila Đukanovića i njegovog DPS-a.

Dakle, jedino što vidimo od DPS-a trenutno su isti istrošeni političari, isti javni pozivi na sijanje mržnje i isti stavovi o podjelama.

Poslednji lokalni izbori, u Beranama i Ulcinju su najbolji pokazatelj toga. Ne shvataju, reklo bi se, iz Demokratske partije socijalista da su ušli u „crvenu zonu“. Zonu opstanka.

Nakon trideset godina vladavine trenutno su na rubu egzistencije. Istom onom rubu na kojem su egzistirali građani prethodnih godina zbog njihove politike.

Ali, pokazaće ubrzo građani, prije svega Glavnog grada, na predstojećim lokalnim izborima u Podgorici DPS-u kako stoje stvari.

I zadati im, izvjesno je, završni „šamar realnosti“ gdje su trenutno.