Crna Gora nije ostvarila zapažene rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, nakon formiranja Vlade Zdravka Krivokapića prije četiri mjeseca. Iako pompezno najavljena kao prioritet, borba protiv kriminala svedena je tvitovanje, teatralna hapšenja nižih DPS-SD činovnika i njihova puštanja da se brane sa slobode. Mada se bivši direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević sam pobrinuo da se nađe na slobodi, tako što je pobjegao iz pritvora.
Sa druge strane, tzv. krupne ribe iz vrha DPS-a i njima bliske tajkune tužilaštvo i policija zaobilazi u širokom luku. Afere Telekom, Petlja, Limenka, Snimak, Koverta, Primorka i državne garancije KAP-u i dalje nemaju sudski epilog, a glavni akteri se osjećaju komotno kao da je DPS i dalje na vlasti. Ta konstatacije i „pije vodu“ jer DPS i dalje ima potpunu kontrolu nad pravosudnim organima kao u vrijeme mandata Zorana Pažina. A zašto je i dalje ima i nakon pada sa vlasti odgovorna je Vlada Zdravka Krivokapića i dio parlamentarne većine, jer su pod pritiskom zapadnih ambasada odustali od promjena tužilačkih zakona koje su i sami najavljivali. Umjesto da sa novim zakonima efikasnije i efektivnije krenu u nužnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, novoj vlasti je preče bilo da održava servilnost prema zapadnim centrima moći, na kojoj bi im i DPS mogao pozavidjeti. Epilog svega toga je da je Milivoje Katnić i dalje specijalni tužilac, da je bivši ministar pravde Miraš Radović predložen za predsjednika Vrhovnog suda, da je i dalje upražnjeno mjesto VDT-a, a o v.d. stanju u Ustavnom sudu da i ne trošimo riječi.
V.d. stanje možda je i najbolji opis za ovu Vladu koja nema kapacitet da se izbori sa gorućim problemom u Crnoj Gori, a to je endemska korupcija i organizovani kriminal.
I kavački kriminalni klan je ostao nedodirljiv za novu vlast, iako je potpuno promijenila rukovodstvo ANB-a i Uprave policije. Vlada je uspjela tek nakon tri mjeseca i mnogo peripetija da se otarasi usluga Zorana Lazovića koji je slovio za neformalnog vođu kavačkog klana. Lazović je upravo početkom Nove godine obezbjeđivao nesmetano kretanje kroz Crnu Goru Veljka Belivuka i Marka Miljkovića koji su nakon toga uhapšeni u Srbiji. Prošlog vikenda su policajci opkolili Kavac, a epilog te akcije i dalje je nepoznat. I ta akcija podsjeća na onu nemuštu sa početka godine kada je Brano Mićunović sa svojim saradnicima prvo bio uhapšen pa nakon dva dana pušten kao da se ništa nije dogodilo.
Nisu se samo u pravosuđu zadržali DPS-ovi kadrovi, već i u kompletnom javnom sektoru. Brojna ministarstva i organi državne uprave su preplavljeni kadrovima bivše vlasti. Oko 4.000 njih je nezakonito zaposleno tokom tehničkog mandata Vlade Duška Markovića. Iako se krenulo sa „osvježavanjem“ u pojedinim resorima, velika većina njih i dalje vrvi od DPS-SD-BS članova koje premijer Zdravko Krivokapić ne tretira kao „političke uhljebe“. On tim terminom označava ljude koji su ga glasali kako bi se okončala 20-ogodišnja diskrimincija prema njima od strane DPS-a. Ne treba napominjati i da su brojni kadrovi prethodne vlasti i dalje na čelu pojedinih državnih uprava i preduzeća (Pošta, Zavod za zapošljavanje, Aerodromi CG, Centri za socijalni rad, Luka Bar…)
Ako bismo posmatrali spoljnu i regionalnu politiku nove vlasti, zaključili bi da je DPS i dalje na vlasti. Vlada Zdravka Krivokapića, kao i prethodna Duška Markovića, vizionarski, mimo većinske narodne volje, nastavlja da tretira tzv. Kosovo kao državu, uvodi sankcije Rusiji, bespogovorno sluša svaki diktat iz Brisela, Berlina, Londona i Vašingtona- često i na svoju štetu.
Ekonomska i monetrana politika, isto kao i u vrijeme DPS-a, svodi se na besomučno zaduživanje kojim se između ostalog finansira ogromna javna administarcija koju stoprocentno čine kadrovi bivše vlasti.
Javni dug i broj nezaposlenih lica se iz dana u dan povećava. Crnogorska ekonomija je na koljenima, a Vlada ni nakon četiri mjeseca nema jasan plan da je digne na noge, već se uzda u turističku sezonu koja je pod znakom pitanja.
Mnogo toga je ova Vlada trebala da uradi u prethodna četiri mjeseca, a nije. U nekim oblastima nije se pokrenula sa mrtve tačke, stoga je razumljivo rastuće nezadovoljstvo građana koji su očekivali brže promjene i raskid sa politikom DPS-a koja je ostavila nesagledive posledice po društvo.
