Najveći egzodus nakon Drugog svjetskog rata: Sjećanje na progon Srba iz Hrvatske u akciji Oluja

Srbija i Republika Srpska obilježile su juče sjećanje na progon i sve stradale Srbe u akciji hrvatske vojske Oluja, koja je počela 4. avgusta 1995. godine.

Napadom na Knin, u zoru, 4. avgusta 1995. godine, počeli su sistematski zločini prema srpskim civilima i njihovoj imovini. Svega 48 sati od početka akcije „Oluja“, područje nekadašnje Republike Srpske Krajine bilo je etnički čisto.

Više od 200.000 ljudi, sa najosnovnijim stvarima, prevoznim sredstvima koja su imali, krenuli su da se iseljavaju, a na putu ka Srbiji i Republici Srpskoj izbjegličke kolone su stalno napadali hrvatska artiljerija i vojno vazduhoplovstvo.

Predsjednik Hrvatske u to vrijeme bio je Franjo Tuđman.

Savo Štrbac iz dokumentacionog centra „Veritas” podsjeća da je tog jutra, 4. avgusta 1995, u prvom ešalonu na zapadne delove Republike Srpske Krajine krenulo 8.500 pripadnika hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane, a da je ukupno bilo angažovano 200.000 vojnika za tu akciju sa hrvatske strane.

– Na tom području bilo je nešto više od 220.000 stanovnika, a među tim ljudima, sa srpske strane, bilo je oko 34.000 naoružanih. Ako se hrvatskoj vojsci pridodaju NATO i muslimanske snage, onda je bilo sedam puta više napadača nego branioca. Za nekoliko dana prestao je otpor Vojske Republike Srpske Krajine i narod je krenuo u egzodus ne želeći da dočeka napadače, jer su znali iz prethodnih akcija šta ih čeka – kaže Štrbac za Kurir i dodaje:

– Nažalost, nisu svi otišli, bilo je onih koji su ostali i povjerovali Tuđmanu ili oni koji nisu mogli iz nekog razloga da krenu, oni su pobijeni. Prema „Veritasovim” podacima, iako ni oni nisu konačni, 1.877 je poginulih i nestalih, od čega je 65 odsto civila, a tri četvrtine njih su bili stariji od 60 godina. U toj brojci (ukupno poginulih i nestalih), 553 su žene. Upravo te brojke stradalih civila, bilo je tu i desetoro dece, govore, zapravo, o razmerama te katastrofe. Broj proteranih je oko 220.000. Za sve te zločine hrvatski sudovi osudili su dvojicu pripadnika svojih oružanih snaga, za ratni zločin nad Srbima, a interesantno je da je jedan od pravosnažno osuđenih etnički Albanac, a drugi etnički Srbin. Nijedan etnički Hrvat nije osuđen za zločine nad Srbima.

Pravosuđe zakazalo

Miodrag Linta, predsjednik Saveza Srba iz regiona, kaže da je sve što je išlo kroz pravosudne sisteme u vezi sa operacijom „Oluja” – bilo u Hrvatskoj ili inostranstvu – imalo cilj da opravda laži da su Srbi agresori i zločinci, a Hrvati oslobodioci i žrtve.

– Poznato je da je Haški tribunal, prvostepeno vijeće, donijelo 2012. godine sramne oslobađajuće presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču. I hrvatsko pravosuđe je pokazalo da nije ni nezavisno ni profesionalno, pokrenuli su niz sudskih postupaka i donijeli presude protiv srpskih veterana na osnovu lažnih dokaza i iskaza, a sve da bi se opravdala teza da su, u stvari, Srbi bili agresori. Nažalost, sa treće strane, ni srpsko Tužilaštvo za ratne zločine nije učinilo ništa na procesuiranju zločina protiv srpskog naroda na području Hrvatske. Zato smatram da je važno da država osnuje kancelariju za pomoć osumnjičenim, optuženim i osuđenim Srbima za ratne zločine, koje progoni hrvatsko i muslimansko pravosuđe, i da im pruži stručnu, pravnu i finansijsku pomoć – kaže Linta.

Pred Tribunalom u Hagu Gotovina i Markač osuđeni, pa oslobođeni

l Hrvatski generali Ante Gotovina i Mladen Markač su 2012. pušteni na slobodu nakon što ih je Žalbeno vijeće Haškog suda proglasilo nevinim za egzodus Srba sa područja Krajine. U prvostepenom postupku Gotovina je dobio 24 godine zatvora, dok je 18 godina dobio Markač, ali je ta odluka kroz kasniji postupak poništena. Žalbeno vijeće je, naime, odlučilo da nema dokaza da su Gotovina i Markač aktivno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem uklanjanja srpskog stanovništva iz Krajine silom. Osuda za prisilnu deportaciju je isto poništena.

Tok „Oluje”

4. avgust

• Na pravoslavni praznik Blage Marije počela je vojna akcija „Oluja”
• Akcija je počela napadom na tzv. sektore Sjever i Jug na frontu dugom 700 kilometara
• Prvog dana akcije, hrvatska strana zabilježila je zauzimanje Svetoga Roka. Knin je već bio u okruženju, a hrvatske jedinice nekoliko kilometara pred gradom. Srbi odgovaraju napadima na Sisak, Šibenik, Otočac, Gospić, Ogulin.

5. avgust

• Oko podneva objavljena je vijest: hrvatske jedinice ušle su u Knin. Na kninskoj srednjovjekovnoj tvrđavi postavljena je ogromna hrvatska zastava
• Zauzeta su i okolna mjesta – Vrlika, Kijevo, Drniš, Žitnić, Benkovac, Gračac, Lovinac, Ljubovo, ali i Plaški, Primišlje i Hrvatska Dubica
• Do večeri je ostvareno 80 odsto planiranog, a srpski civili napustili su zauzeta područja preko Srba i Dvora
• Srbi odgovaraju raketnim napadima iz Bosne na Županju, iz istočne Slavonije na Osijek, Vinkovce, Nuštar, s Korduna na Karlovac, a iz istočne Hercegovine na dubrovačko područje

6. avgust

• Do 6. avgusta, Prva hrvatska brigada je probila u teritoriju oko grada Slunja (sjeverno od Plitvica) i napredovala do granice sa BiH, gdje su se sastali sa snagama Armije Republike BiH na zapadu Bosne.
• Hrvatske snage spojile su se s Hrvatskim vijećem odbrane (vojskom bosanskih Hrvata) i Petim korpusom Armije BiH na granici BiH, na rijeci Korani kod Tržačkih Raštela. Time je presječen strateški pravac srpskog snabdijevanja Knin-Bihać. Posle podne u Knin dolazi i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman
• Krajina je poražena. Pali su Petrinja, Slunj, Kostajnica, Plitvička jezera, Obrovac…
• U nedelju ujutru Hrvatska vojska je ušla u Petrinju, a oko 23 sata u Glinu

7. avgust

• Poslednjeg dana „Oluje” pali su i Turanj i Tušilović, pa Vojnić i Topusko, Gornji i Donji Lapac…
• U 18 sati hrvatski ministar odbrane Gojko Šušak objavio je da je akcija „Oluja” završena s vojnog aspekta, jer je većina granice sa Bosnom bila pod kontrolom Hrvata

Uloga tadašnjeg šefa Srbije

Milošević (ni)je izdao Srbe

I do danas je ostala nejasna i uloga nekadašnjeg srpskog predsjednika Slobodana Miloševića tokom akcije „Oluja”.

Jedni tvrde da je pokušao da zaštiti Srbe, dok drugi pak kažu da je izdao Srbe. Prema više tvrdnji tadašnjih svjedoka i učesnika, Milošević je navodno odbio da pomogne Vojsci Srpske Krajine iako je, kako je medijima tvrdio general Milisav Sekulić, bar 15 dana ranije dobio upozorenje da se sprema „Oluja”.

– Jedina poruka koju je imao za nas glasila je: „Ubijte se” – naveo je Sekulić.

(Kurir/RTS)