Najstarije zanatlije

Piše: Želidrag Nikčević

Neko je to davno i zgodno formulisao, ne sjećam se da li baš Marks, Veselin Vukotić ili Željko Mitrović: „Nema ljepšeg i harmoničnijeg prizora od onog kad ponuda zadovoljava potražnju.“

I gle, evo ga – u slavnoj crnogorskoj performans prestonici, na junačkom ozon Cetinju, dogodio se taj epohalni susret (da ne kažemo baš snošaj) ponude i potražnje, to domoljubno prožimanje najstarijih zagrebačkih zanatlija, dimitrija popovića i severine vučković, u Biljardi. A mogli su se, vala, i u nekom drugom lokalu svečano ujediniti i penzionisati.

Kad neki sistem truli i propada, svaka perverzija je ne samo moguća, nego i dobrodošla. Pa tako i ovaj jadni ples oko šipke, preciznije rečeno – oko pendreka Veselina Veljovića.

A umjetnost? – pitate. A Dimitrije? Što reče moja mudra i pomalo zlobna sestra Jasna, bolje bi mu bilo da se pozabavio ugradnjom eloksirane bravarije.

Napomena: Sadržaj teksta isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove redakcije.