Najbolja generacija srpskog rukometa još od Nenadićeve i Šešumove

Srpska sportska javnost naviknuta na uspjehe vatepolista, košarkaša, odbojkaša, Novaka Đokovića, Nikole Jokića pamti samo titule, medalje. Rukometna reprezentacija Srbije je u naletu pod vođstvom Tonija Đerone, ali da li imamo tim za odličja na velikim takmičenjima?

Orlovi ih sanjaju, kako neki od njih kažu, mijenjali bi sve titule za neku medalju oko vrata u najdražem dresu, ali mnogi bi rekli da je put do toga težak, čak i nemoguća misija. Rukometni poredak je „zakucan“ posljednjih nekoliko godina. Danska, Francuska, Švedska i Španija etablirale su se kao krem, kao vječiti polufinalisti. Jedna Norveška sa Sanderom Sagosenom tri godine čeka na polufinale. Na posljednja dva Evropska i jednom Svjetskom prvenstvu ove četiri selekcije su se borile za medalju. Egipat se „uglavio“ u polufunalu Olimpijskih igara u Tokiju prije dvije godine, ali je na kraju bio četvrti.

Imamo li razloga za optimizam? Imamo! Stasava sjajna generacija mladih srpskih rukometaša, 2002. godine i mlađa, koja je prošle godine u Portugaliji na Evropskom prvenstvu obradovala naciju broznom, prvim odličjem za Srbiju od samostalnosti. Sada je izborila plasman u četvrtfinale Svetskog prvenstva

Sjajno ih vodi Đorđe Teodorović uz pomoćnika, mladog stručnjaka Davida Rašića. Od generacije Petra Nenadića i Žarka Šešuma (1986. godište) koja je harala Evropom i svijetom pod vođstvom legendarnog Veselina Vujovića nismo imali talentovaniju generaciju.

Nažalost, predvodnika generacije Stefana Dodića nema na ovom šampionatu zbog povrede koljena. Prošle godine je na Iberijskom poluostrvu dobio laskavu nagradu za MVP EP. Njemu je tek 20 godina, a mnogi kažu da igra kao mator i već je standardni član tima Tonija Đerone. Debitovao je za najbolju selekciju na velikim takmičenjima proteklog janaura na Svetskom prvenstvu u Katovicama. Pokazao je, pogotovo na početku šampionata da je budućnost, ne samo našeg nego i svjetskog rukometa. Iza sebe ima najbolju sezonu u karijeru u dresu Zagreba, a naredne dvije godine igraće u Celju pod komadom Alema Toskića.

Koga nema bez njega se može i mora. Ima selektor Teodorović veliki fond kvalitetnih igrača. Dodićeva zamjena je kapiten Partizana Nikola Zečević. Nije ga bilo prošle godine u Portugaliji zbog povrede. Ima sjajnu sezonu u crno-bijelom dresu. Đerona ga je koristio ove godine u kvalifikacijma za Evropsko prvenstvu u Nemačkoj. Debitovao je u Bergenu protiv Norveške. Kompletan je rukometaš, igra i u odbrani, može da bude i na lijevom beku, što mu je možda i prirodnija pozicija. Ponikao u Novoj Varoši, pažnju skrenuo na sebe u Voždovcu, a sa 21 godinom već ima lijep staž u seniorskom rukometu u dresu vicešampiona Srbije.

Bombarder iz Kozarske Dubice, Miloš Kos, oduševio je prošle godine u Portugaliji, kada je i debitovao za Orliće. Rukometaš Zagreba klasičan je šuter, koji se ne libi da opali sa 10+ metara, tip igrača koja polako iščezava u modernom rukometu, kada je prodor, kontakt osnova. Ima iskustvo igranja u Izviđaču iz Ljubiškog s kojim je bio šampion Bosne i Hercegovine. Proteklog ljeta kupio ga je nekadašnji šampion Evrope Zagreb, ali nažalost, teška povreda leđa ga je odvojila od terena veći dio sezone. Vratio se prije kraj šampionata, ušao u formu, a u Atini je bio jedan od najboljih igrača i perjanica za završnicu Svetskog prvenstva u Berlinu. I on je jesenas debitovao za najjaču selekciju u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo i mogao bi već u januaru da bude Đeronin adut na kontinentalnom prvenstvu u Njemačkoj.

Na ovom šampionatu blista desno krilo Metaloplastike Mateja Dodić. Nije u srodstvu sa Stefanom, ali je iz Vranja. Već nekoliko godina je jedan od najboljih rukometaša na toj poziciji u Superligi Srbije, prototip modernog krila, eksplozivnog.

Ima Srbija i sjajan tandem na crti. Luka Rogan je perjanica Vojvodine, osvajača triple krune prošle sezone. Kod komandom Borisa Rojevića napreduje krupnim koracima, sve je bolji i u odbrani. I on je kao i Stefan Dodić, rođen 2003. godine, osjetio je „barut“ i u A timu i u godinama koje slijede biće konkurencija standardnom tandemu na crti Mijajlu Marseniću i Draganu Pešmalbeku. Branko Predović je posle Crvenke nastavio karijeru u jakoj slovenačkoj ligi. Brani boje Velenja iz Gorenja. Zajedno sa Zečevićem je stub naše selekcije u središnjem dijelu odbrane.

Na desnom beku je jedini levoruki bek Boško Stansilavljević iza koga je odlična sezone u dresu kragujevačkog Radničkog. Protekle sezone je davao i dvocifreni broj golova za svoj klub, a prije toga je branio boje Rudara iz Kosttolca. Na lijevom krilu u ovom šampionatu veću minutažu ima Dušan Šmigić, rukometaš Crvene zvezde, u odnosu na prošlu godinu, kada je doskorašnji saigrač Uroš Simić, novi rukometaš Metaloplastike, imao prednost.

Srbija ima novog golmana na ovom Svjetskom prvenstvu, Luku Krivokapića, koga nije bilo lani. Ne samo da je pojačao konkurenciji među stativama Marku Mrdoviću iz Šamota i Savu Zekiću već se izborio za status prvog golmana. Njegove tri odbrane u nizu za pet, šest sekundi protiv Maroka u prvoj fazi su vjerovatno i najbolji potez šampionata. Nije imao šansu da brani u PIK Segedu u konkurenciji veterana Mirka Alilovića i Rolanda Miklera, a od naredne sezone igraće u Španiji u Asobal ligi za Puerto Sagunto, povratnika u najjači rang.

U odnosu na prošlu godinu, Teodorović ne može da računa na dvojicu važnih šrafova, posebno u odbrani, Marka Tasića, najboljeg defanzivca na EP, i rukometaša pančevačkog Dinama Nikolu Stamenkovića, koji se oporavljaju od teških povreda ligamenta kolena. Selektor Orlića ubacio je na ovom šampionatu u vatru prošlogodišnje kadete selektora Aleksandra Brkovića – Simu Šijana iz Vojvodine i Vukašina Antonijevića iz Celja. Tu su i braća Vojin i Veljko Čabrilo. Mlađi Vojin je novi rukometaš Tuluza, dok je Veljko jedna od uzdanica Pančevaca.

Širok roster ima Teodorović. Tu su i igrači Metaloplastike, Milija Papović na desnom krilu i Aljoša Damjanović na beku…

”Uživanje je zaista raditi sa ovom ekipom, ostvarili smo još jedan cilj ovom važnom pobedom. Ući među najboljih osam selekcija na svijetu nije mala stvar, mnoge velesile poput Španije i Francuske to nisu uspjele da postignu, a ovaj tim je pokazao da zaslužuje mjesto u eliti. Vidi se da momci uživaju na terenu, prava su družina koja svoju državu predstavlja na najbolji mogući način. Nije lako pobijediti Grčku u Atini, bili su jako kvalitetni u prvih 20 minuta, pružali jak otpor, ali smo strpljivo dočekali svoju šansu i overili vizu za četvrtfinale. Idemo u Berlin da odigramo tri jake utakmice, da ponovimo podvig iz Portugala, a zašto ne i da se popnemo na tron. Prvi protivnik su Farska Ostrva, ekipa koja do sada na prvenstvu nije izgubila nijedan bod. Čeka nas jedna izuzetno teška utakmica, ali nema većeg motiva od toga da možemo da obradujemo svoj narod i uključimo se u borbu za medalju”, rekao je selektor Teodorović pred četvrtfinalni duel.

Članovi Kuće slavnih EHF-a, Dragan Škrbić i Momir Ilić, vjeruju u novu generaciju.

“Gledao sam čak i utakmicu u Šapcu protiv razvojnog nacionalnog tima i zadovoljan sam kako ekipa izgleda i navijam svim srcem da se vrate sa medaljom”, naglaša Dragan, dok Momir dodaje:

„Pratim, gledam, navijam, dobro izgledamo, hemija među igračima je dobra, veliki je potencijal ove generacije i čvrsto verujem u njih„.

Klinci koji obećavaju bolje sjutra za srpski rukomet.

(mozzartsport.com)