Dugo čekana 44. Vlada je tek počela sa radom, ali izgleda da je već došlo do turbulencija na „letu ka boljem sjutra“.
Dok je premijer Milojko Spajić zauzet „pilotiranjem“ glomaznom 44. Vladom, jedan član posade, ministar pravde Andrej Milović narušava bar prividnu harmoniju u novoj Vladi.
Naime, ministar Milović izlazi iz svojih ingerencija i miješa se u posao ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.
Milovićeva izjava koju je trebao da zadrži za sebe, makar radi prividnog mira u novoformiranoj Vladi, doprinijeće udaljavanju konstituenata 44. Vlade i narušavanju ionako upitne kohezije parlamentarne većine.
Slučaj da jedan ministar utiče ili pokušava da utiče na drugog kada je u pitanju kadriranje, je nešto što ne bismo očekivali od člana političkog subjekta u čijem nazivu stoji riječ Evropa i teži evropskim, demokratskim vrijednostima i vladavini prava.
Da li je ministar Milović „osilio“ ili pak dobronamjerno pokušava da pomogne kolegi iz drugog resora, to bi trebalo da pojasni crnogorskoj javnosti. Milović i Šaranović su pripadnici različitih političkih subjekata, a čak i da su iz iste partije, opet bi to bilo protivzakonito.
On je u izjavi za „Pobjedu“ rekao da sektor bezbjednosti mora da radi po zakonu i u interesu građana.
„Sektor bezbjednosti ne smije biti, nikad više, bilo čija privatna igračka. Dakle, samo rad u interesu države Crne Gore i njenih građana. Između ostalog, da nemamo uticaj spoljnih, anti-NATO faktora na našu službu“ – kazao je Milović. Osim toga, rekao je i da trenutna kadrovska rješenja u bezbjednosnom sektoru ne odgovaraju potrebama Crne Gore.
Nedavno je izjavio i da hitno treba smijeniti v.d. direktora Uprave policije Nikolu Terzića (u međuvremenu je podnio ostavku), direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Borisa Milića i načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića.
Nejasno je da li ministar Milović shvata da ni on nema pravo da se miješa u sektor bezbjednosti odnosno u kadriranje istog, ili smatra da je on ipak iznad zakona.
Crnogorsko društvo klizi u još veću nestabilnost, iako su građani mislili da će svaka nova vlada, a pogotovo ova, doprinijeti sveobuhvatnom napretku države i društva.
Izgleda da pojedini ministri ipak imaju neke druge, preče planove ili pak drugačije zamisli kako vlada odnosno ministartsva treba da funkcionišu.