Poznavaocima političkih prilika u Crnoj Gori, ali i običnim građanima koji se i dalje bore za slobodu nakon tridesetogodišnjeg ropstva pod DPS-om, više je nego jasno da zajednički imenitelj/neprijatelj Mila Đukanovića, predsednika Crne Gore, i Miodraga Dake Davidovića, kontroverznog biznismena i švercera, na predstojećim lokalnim izborima u Nikšiću predstavljaju stranke okupljene u koaliciji „Za budućnost Crne Gore“. Jer Davidović i njegov tzv. „Narodni pokret“ mogu jačati jedino slabljenjem Demokratskog fronta, što zapravo najviše odgovara DPS-u, zbog čega objektivno Milo i Daka nisu i neće biti protivnici na pomenutim izborima. Naime, Milo i DPS će atakovati na biračko telo kojem Davidović zapravo nema pristupa, a Daka će napasti biračko telo DF-a kojem Milo nema pristupa, i eto nama strateških partnera. U takvom razvoju situacije, i Daka i Milo će što javno, što tajno, kriviti zvanični Beograd i R Srbiju za svoje neuspehe i poraze, a DF će napadati da deluju u korist strane države.
Jer puno toga je zajedničko u životu i karijeri Dake i Mila. Dele istu strast prema gradu rođenja, imaju u svom posedu DPS-ovu bazu biračkog tela, tzv. Siguran glas, obojica idu kod istog sugrađanina u „Splendid“, imaju iste poslovne ciljeve i bliski su sa većinom „poslovnih kriminalaca“, od Tuzi pa širom prostora bivše Jugoslavije. Daka, kao i Milo, želi da se oslobodi „ruske prošlosti“ i davanja reči i obećanja, jer njima reč nikada i nije bila sveta. Obojica žele da osvoje crnogorsko primorje, Daka preko Budve i pojedinaca iz DF-a, Milo preko biznismena Petrosa Statisa, vlasnika kompanije „Adriatic propertis“ i „Svetog Stefana“, kao i njemu sličnih. Zajednička im je i Srpska pravoslavna crkva jer žele da je pokore, Daka ktitorstvom i teološkom neukošću, Milo državnim projektom i „odbranom vulgarnog ateizma“. Možete misliti…
Nadasve, zajedničko im je i slabljenje uspešne pozicije Srbije u regionu i na međunarodnom planu, te omalovažavanje svega što za srpski narod na Balkanu radi predsednik Aleksandar Vučić. Daka navedeno sprovodi spletkarenjem unutar SPC pred predstojeći izbor novog Patrijarha, te uticajem na radikalnu desnicu sa margina, Milo preko sitnih i jadnih zapadnih lobista američke mreže na ovim prostorima, koju tradicionalno lično finansira, verovatno od predsedničke plate, zatim delova „akademske javnosti“ u Crnoj Gori i nekoliko interesnih pojedinaca. Na kraju ono što je moglo i na početak, nit koja ih je jednom za uvek povezala je nezadovoljstvo avgustovskim parlamentarnim izborima, Milo što je izgubio deo onoga što je imao, Daka zbog toga što nije dobio više od onoga što mu je dato.
