Na okupiranom Kosmetu ustoličenje patrijarha proteklo mirno a na „slobodarskom“ Cetinju ustoličenje mitropolita obilježilo divljanje ekstremista!

1

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije ustoličen je danas u Pećkoj patrijaršiji uz sasluživanje brojnih episkopa.

U Pećkoj patrijaršiji prisutni su, između ostalih vladika mitropolit dabrobosanski Hrizostom, mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije, vladika raško – prizrenski Teodosije, vladika Pahomije, niški Arsenije, Jerotej Šabački, vikar patrijarha vladika Sava, kruševački David, budimski Lukijan, bački Irinej, žički Justin, šumadijski Jovan, mileševski Atanasije, dizeldorfski Grigorije, bregalnički Marko, zapadnoamerički Maksim, istočnoamerički Irinej, zapadnoevropski Justin, valjevski Isihije, dalmatinski Nikodim, slavonski Jovan.

U Pećkoj patrijaršiji je ustoličenje proteklo u najboljem redu i miru. Mora se istaći da se Pećka patrijaršija nalazi na trenutno okupiranoj srpskoj teritoriji Kosovu i Metohiji koje se 2008. samoproglasilo za državu i da je čak i pod tim uslovima ustoličenje patrijarha sprskog proteklo mirno.

To, međutim, nije bio slučaj kada se vršio čin ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Naime, ustoličenje crnogorskog mitropolita bilo je propraćeno terorističkim radnjama od strane Mila Đukanovića i njegovih pristalica koji se danas popularno zovu „Belvederci“. Poredeći ove dvije situacije jasno je da čak i Albanci sa Kosova imaju poštovanje prema vjerskom činu dok grupica ekstremista i terorista nije željela da dopusti najvećoj vjerskoj zajednici u svojoj državi da upražnjava svoja Ustavom zagarantovana vjerska prava.

Podsjetićemo i kako je izgledao čin ustoličenja mitropolita Joanikija, u nastavku.

Protesti na Cetinju i Belvederu su organizovani povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru. Od momenta kada je objavljen datum ustoličenja počela je intenzivna kampanja da se mitropolit ne ustoliči u manastiru već u Podgorici kako ne bi „iritirao gospodske Cetinjane“, iako su tog dana na Cetinje došle pristalice Demokratske partije socijalista i iz Nikšića i iz Podgorice, pa preko Danilovgrada do Kotora i Herceg Novog i svih drugih gradova Crne Gore.

Tog 4. septembra se Crna Gora podijelila – na onu pristojnu koja je u radosti dočekala svog patrijarha i onih koji su pravili barikade od guma i šuta.

Sa jedne strane radost, sa druge mržnja. Sa jedne vjera, sa druge nevjera.

Te noći 4. septembra niko nije oka sklopio već su svi čekali epilog odluke tadašnje Vlade Zdravka Krivokapića hoće li smjeti da organizuje ustoličenje na Cetinju ili ne. Tako su izlazile parcijalne informacije te se do poslednjeg časa nije znalo hoće li se ustoličenje realizovati ili će ipak država pokazati nemoć i prihvatiti da Cetinje više nije dio Crne Gore i da za njih zakoni naše države ne važe.

I dok su sa jedne strane vjernici Srpske pravoslavne crkve slušali besjedu patrijarha Porfirija, na Cetinju su bilo drugačije slike.

Naime ekstremisti su napravili barikade od šuta i guma ne bi li spriječili dolazak mitropolita Joanikija i patrijarha Porfirija na Cetinje lokalnim putevima. Policija nije reagovala. U kasnim noćnim satima je došlo do odluke da se ustoličenje neće održati zbog nemogućnosti bezbjednosnog sektora da isto organizuje ali i nedostatka volje Vlade Zdravka Krivokapića i Milojka Spajića da se isto i realizuje. Nakon što patrijarh Porfirije izašao sa izjavom da će se ustoličenje kako tako obaviti u Cetinjskom manastiru, stvari su bile jasnije i realizovana je akcije. Postoje špekulacije i da su lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević intervenisali da se ustoličenje na kraju i obavi.

Policijska akcija je počela rano ujutru nakon što je bačen molotovljev koktel a tadašnji potpredsjednik Vlade u tehničkom mandatu je objavio na Twitteru razlog tome – bivši direktor policije Veselin Veljović napada policijski kordon.

Nakon napada, uslijedila je akcija policije, a sve je izgledalo ovako. Veselin Veljović je u toku akcije uhapšen.

A što se tiče sveštenstva, mitropolita i patrijarha, sveštenstvo je prvenstveno u ranim jutarnjim časovima krenulo autobusom na Cetinje, ali se autobus ubrzo vratio za Podgoricu.

Patrijarh i mitropolit su, na žalost, na Cetinje morali dođu vojnim helikopterom ministarstva odbrane. Nakon što su sletjeli u Vladičinu baštu, pripadnici Protiv-teorističke jedinice su ih sproveli do Cetinjskog manastira sa pancir ćebetom a kasnije je patrijarh obznanio da je to bilo potrebno zbog prijetnje likvidacijom od strane snajpera za koji se sumnjalo da je bio u blizini.

Na Cetinju se sve smirilo do 11 sati a epilog su bili povrijeđeni građani i pripadnici policije, nekoliko stotina guma su spaljene kao starozavjetno žrtveno jagnje u čast poglavara CPC sekte Miraša Dedeića, i ostao je gorak ukus kod svih građana Crne Gore.

A ponavljamo da ništa od ovoga ne bi bilo potrebno da nije bilo ekstremističke politike Mila Đukanovića, Ivana Vukovića kao i njihovih ekstremističkih kvazi-medija oličenim u CDM-u, Analitici, Aktuelno.me, Pobjedi, kao i novoosnovanom M portalu.

U Pećkoj Patrijaršiji na Kosovu prilikom ustoličenja patrijarha Porfirija niti jedan jedini incident, patrijarh pozvao na mir između Srba i Albanaca

U Pećkoj patrijaršiji sa druge strane ceremonija ustoličenja je protekla potpuno mirno uz prisustvo mnoštva sveštenika, vladika i vjernog naroda.

Mitropoliti su uručili 46. patrijarhu i 57. poglavaru Srpske pravoslavne crkve simbole patrijarha – panagiju, odnosno ikonu koju episkop nosi na prsima, a na kojoj je predstavljena Bogorodica sa malim Hristom na rukama, dok je na drugoj strani Isus Hristos ili Sveta Trojica u vidu tri anđela, zatim žezal – štap i svečanu odeždu.

Uvođenje u tron pratili su povici prisutnih „aksios“ (dostojan), a ovim činom, po vjekovnoj tradiciji SPC, zaokružen je proces Porfirijevog preuzimanja dužnosti srpskog prvojerarha.

Nakon svečanog čina, patrijarh je besjedio i pozvao na mir između Srba i Albanaca na Kosovu i Metohiji.

Foto: Novosti/Tanjug

Sa ovoga svetoga mesta pozivam da se molimo za sve ljude, naše braću i sestre, ali i sve sunarodnike sa kojima živimo na ovom prostoru, za braću Albance. Da gradimo zajedno mir, kao što su je gradile čestite albanske porodice, koje su čuvale ovu svetinju, kao i visoke Dečane. Iako su oni bili muslimani, znali su da je tamo gde je prisutna molitva prisutan i Bog. I da Bog kao apsolutna ljubav ne gleda ko je ko. Danas u čitavom svetu nameću nemir, a program naše crkve i ovoga patrijarha jeste mir. I to prvo pomirenje praštanje i mir sa onima koji su nam najbliži. Mir koji nam je najpotrebniji, nama i našoj deci. Mir koji dolazi kao dar božji je istovremeno i naš unutrašnji mir sa samim sobom, ali i spoljašnji sa svim ljudima i nama samima. Mir je ono što Bog očekuje od nas ali i naši sveti arhiepiskopi i patrijarsi. Pećki tron je najbliži tron Bogu koji je naš narod sagradio. I zato je Pećka partijaršija najveća i najvažnija kuća. I kada smo daleko odavde, za nas važe stihovi: Ako te zaboravim Peći, neka me zaboravi desnica moja, jer odavde dolazi blagoslov Svetog Save i svetih patrijaraha. Taj blagoslov čuva sve naše svetinje na KiM. Ovde smo se rodili za Hrista. Stekli smo veru. I kad god dođemo na Kosovo, vraćamo se kao bludni sin koji se vraća ocu iz stranih zemalja“, kazao je patrijarh Porifije.

1 Comment
  1. Nikad vise komentariše

    Na Kosovu nema fasista. Kosovo je zapad za paligumovice za koje i gazda kaze da nisu za drugo nego za šume i pecine

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.