“Na nebu nema Pažina, Medenica i Stankovića, nema izgovora da ste čuvali posao i radili što vam se reklo”
piše: Sergej Ćetković
Ovo su ljudi koji su glasali da se u naše svetinje usele bogohulnici i da se skromni konaci pretvore u hotele, piljare, pekare i rasprodaju u bescijenje kao i sve što je Crna Gora nekada imala, poput KAP-a, Željezare, Solane, Radoja Dakića, Marka Radovića, Oboda, Košute, Valdanosa, Raketa, Celuloze…
Sve su crnome đavolu dali, samo zbog šake vlasti i privilegija, koje znanjem i radom nikada i nigdje ne bi imali…
Jako mi je žao što je među njima šćer moje dobre i plemenite učiteljice Vere Bulatović, moja prijateljica Žana Filipović… Žao mi je kao vjerujućem čovjeku sve ove ljude, jer ja kao grešnik znam kako bole roditeljski šamari Svetog Vasilija… Jednom sam se zakleo kraj moštiju i nakon 8 mjeseci to pogazio… Mogu vam reći da ostroški Čudotvorac nije puno čekao, uzeo je prut i proveo me bosog kroz zemaljski pakao… Bio sam svjestan da će boljeti, kao kad otac bije, ali sam znao da će put biti pravi… Iskreno sam se kajao i malo po malo ispravljao sebe… Danas sam u brazdi i naručju svoje vjere i živim normalan i srećom ispunjen život…
Pišem ovo da bi ovi i ljudi koji će sjutra glasati i dići ruku u korist samoga đavola spoznali na vrijeme da im iznad glava i porodica stoji žitki prut vidara iz Tvrdoša i stanovnika hladnih ostroških greda…
Pazite se… Ja sam činio loše samo sebi, a vi nanosite bol svima nama i svim našim časnim mantijama… Dobro razmislite…
Na nebu nema Pažina, Medenica i Stankovića, nema izgovora da ste čuvali posao i radili što vam se reklo, svi ćemo biti pitani za sve, pa čak i za pomisli…
Molim vas kao Lješnjanin, iz stare Crne Gore, da nam vjeru i crkve ne dirate, jer „Gospod je osvetnik koji ne oklikeva“, a ima i ona stara crnogorska „koga je moliti, nije ga srditi“.
