NA NARODNIM JASLIMA

Piše: Bećir Vuković

U prijestonici crnogorske korupcije, u Podgorici, na nekoj tamo vanrednoj sjednici vlade kojom je načelstvovao – glavni i odgovorni inženjer crnogorstva – Milo Đukanović, promovisano 72 – najpodobnija – istaknuta kulturna stvaraoca.

(Ne držite me za riječ, možda je promocija bila i na nekoliko zasijedanja, ali, to je manje važno…)

Stručna Komisija takođe dolazi iz redova značajnih i zaslužnih kulturnih stvaralaca, da bi na nekoj budućoj sjedici vlade, i članovi Komisije faktički dobijali status istaknutog umjetnika.

Ovome ne može biti prigovora budući da u Crnoj Gori važi nepisano pravilo da onaj koji bira, nužno, veći je od onoga kojeg bira. I to je tako.

Tako je bilo, a da li će se i nastaviti sa promocijama podobnih, e, to ne znamo.

Jašta, nastaviće, šta će, ukoliko Komisija za procenjivanje – podobnosti – i dalje bude u mandatu, ukoliko novi sastav Ministarstva kulture ne ražaluje Komisiju, ukoliko nisu iscrpljeni svi kapaciteti podobnih.

(A, odavde znam da nisu. Bilo bi tu još da se probere, i promiješa rukom do dna sepeta…)

Često čujemo – ili smo čujali – da je – On – podoban. Šta znači – podoban.

Srpski rečnici nude prilično šture informacije o ovoj imenici, što je i razumljivo. I rečnike su sastavljali podobniji od podobnih.

U pitanju je riječ, odn. deadjektivna imenica nastala od pridjeva – podobnost.

Kako komisija, ili žiri, ustanovljuje nečiju podobnost.

Komisija, kao i – ova – koja je predmetom ove beleškarije „… malo šire obrazloži o podobnosti predloženog kandidata za to i to…“ i, onda, stvari svodi i privodi na užu strugu, i počne da dijele ocjene – istovremeno – demonstrirajući – i svoju podobnost.

Na kraju – Komisija obavezno jedmoglasno – zaključi da je – taj i taj podoban. I pljasnu paraf: Već Beć…

(Da li je u pitanju zadružni dom u Poljima ili Crnogorska akademija, ili bivše Ministarstvo kulture, procedura o podobnosti je sasvim ista…)

(Mi je – dakle imenicu – podoban – objašnjavamo narodnim rečnikom. Ona, podobnost – nudi svojstvo – ili svojstva osobina – onoga koji je podoban ili onoga što je – podobno – dakle predočava sposobnosti, i vještine toga i toga, i tome slično; nudi objašnjenja o vještini špijuniranja, podvaljivanja, ogovaranja, izmišljanja, spletkarenja sve u korist vlasti, odn. policije, odn. ideologije, itd…)

(Da se sjetimo i velikog romana „Čovek bez svojstava“ Roberta Muzila, za koji Komisija o kojoj je riječ, kladim se u neviđeno, uopšte nije čula…)

Ta i takva stručna Komisija regrutovana je isključivo po nacionalnoj i ideološkoj osnovi iz redova Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, iz Dukljanske akademije, iz Crnogorske matice, iz Univerziteta Crne Gore, sa Fakulteta dramskih umjetnosti, iz Ministarstva kulture Crne Gore, iz Sindikata crnogorskih umjetnika.

(Zašto u Komisiji nema nikoga iz Matice srpske u Crnoj Gori, ili Udruženja književnika Crne Gore, ili Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine, iz Srpskog nacionalnog savjeta, iz Matice Brda…?)

Pod (a) : podobni se rađa iz – kolektivne svijesti naroda.

Pod (b) : još preciznije – podobni se regrutuju iz jednog dijela kolektivne svijesti naroda. Sad nam je jasnije odakle su se podobni ispilili, iz koje ideološke materice…

A ako je tako, a tako je već nikako, šta tek reći o podobnosti i – podobnima – u Crnoj nam Gori. I po ovom pitanju nesrećna Crna Gora je u pročelju.

U doba komunizma postojala je famozna – moralno politička podobnost. U redu je politička podobnost, ali šta im je trebala odrednica – moralna. Ako je neko podoban ne znači da je moralan. Moral i podobnost nemaju ništa zajedničko. Više moralnih veza imaju žrtva i dželat, nego moral i politička podobnost.

Pod (c) : podoban je po pravilu – nesposoban – za ikakav ozbiljan posao, bez skoro ikakvih znanja i umeća, ali vjeran je ko – pas – poslušan, i bespogovoran. Bespogovoran do smrti…

(Mi, politički nepodobni, lako smo ih prepoznavali po načinu idenja, zastajkivanja, osvrtanja, po pogledu iza drugog stola, po dreždanju i prežanju kad ćemo naići, po obaveznom uhođenju kad se zapijemo…)

(Bespogovorna je i Komisija o kojoj je reč, budući da njihovi predlozi direktno idu na tavulin Mila Đukanovića…)

Tema je inspirativna, pa na ovoj dokolici dodajemo i ovo: svaka promocija podobnih – istovremeno – imala je za cilj i nečiju – diskreditaciju; imala je za cilj isticanje nečije – nepodobnosti – a imena sumnjivih i nepodobnih, neistomišljenika, naglas su izgovarana na zatvorenim sastancima, ukazivano je na njihovo negativno djelovanje, i pozivano na eliminisanje iz javnog života…

(Afirmisaniji a nepodobni dospijevali su na – crne liste – koje i danas čame u fiokama institucija Crne Gore, u fiokama državne televizije, državnih novinčina, i zelenim gvozdenim fiokama takozvanih nezavisnih televizija, i redom… )

U svakom slučaju Komisija o kojoj je riječ, bila je podobnija i od onih koje je birala, sve do trenutka dok ih ne izabare. Onda, ruku pod ruku…

Svaka državna komisija, apsolutno je lojalna vlasti. To je i logično. I goveda se redom ližu.

Pa kad se redom ližu, morali bi jednog jutra i zateći njihova imena na lipama u prijestonici korupcije i kulture. Nanizana imena – procenjivača podobnosti.

Da li će se u skorije vrijeme demontirati sramna Komisija koja procenjuje ko je podoban, a ko je nepodoban.

Pitanje, koje mora doći na dnevni red narodne Skupštine Crne Gore…

(I Berija je u Sovjetskom savezu promovisao podobne. Nepodobni su satirani u gulazima, morali da odbijaju Nobelove nagrade, ili bježali u bijeli svijet…)