Život Borisava Bore Stankovića započeo je u tišini stare vranjanske kuće, među zidovima koji su pamtili i radost i tugu. Upravo u tom dvorištu i pod tim krovom oblikovala se ličnost pisca koji će ostaviti neizbrisiv trag u srpskoj književnosti.
Bora Stanković rođen je 31. marta 1876. godine u kući koju je još 1855. podigla njegova baka Zlata. Taj dom i danas postoji u Baba Zlatinoj ulici, nazvanoj po ženi koja je bila oslonac njegovog djetinjstva i najveća podrška u najranijim godinama. Otac Stojan, vrijedan i skroman obućar i majka Vaska, koja je poticala iz imućne trgovačke porodice, nisu dugo pratili njegov životni put – rano je ostao bez oba roditelja, pa je brigu o njemu preuzela baka. Upravo zbog nje, u Vranju je bio poznat kao „Bora Zlatin“. Baka nije bila samo staratelj, već i čuvar jednog svijeta koji je polako nestajao. Kao potomak stare, nekada ugledne, ali osiromašene porodice, često mu je pričala o nekadašnjem Vranju – o običajima, ljudima i životu koji je iščezavao.
Te priče duboko su se urezale u njegovo pamćenje i kasnije postale osnova njegovog književnog izraza. Iako je kasnije rijetko dolazio u rodni grad, gotovo svako njegovo djelo nosilo je duh Vranja. Imao je i mlađeg brata Timotija, koji je preminuo još kao dijete. Otac mu umire 1881, a majka dvije godine kasnije, pa njegov svijet ostaje sveden na jednu osobu – baku. Kada je i ona preminula 1896. godine, ostao je potpuno sam, a taj gubitak ostavio je dubok trag u njegovom biću.
-
Posljednja duša koja postojaše za me… baba moja, umrla je! – zapisao je potresen.
Iste godine odlazi u Beograd, gdje započinje studije i novo poglavlje života. Zbog teške materijalne situacije bio je prinuđen da proda porodičnu kuću lokalnom svešteniku. Taj čin bio je bolan, ali neminovan – ostao je bez doma, ali ne i bez uspomena. Sve što je izgubio u stvarnosti, sačuvao je u svojim djelima. Početkom XX vijeka kuću je otkupila opština, ali je dugo bila zapuštena. Tek 1966. godine započeta je njena obnova, a već naredne godine otvoren je Muzej Bore Stankovića. Danas ova kuća, u sastavu Narodnog muzeja u Vranju, predstavlja jedno od najznačajnijih mjesta sjećanja na velikog pisca i njegovo djelo. Nasljeđe Borisava Stankovića duboko je utkano u identitet Vranja. Njegovo ime nose gimnazija, gradska biblioteka i pozorište, dok se njegov spomenik nalazi u centralnom dijelu Gradskog parka.
Jedna od glavnih gradskih saobraćajnica nosi njegovo ime, a kulturni život grada obilježavaju manifestacije poput „Borinih pozorišnih dana“, „Borine nedjelje“ i književne nagrade „Borisav Stanković“.
(RTNK)
