Piše: Goran Danilović
Slava Gospodu!
Slava Srbiji i Crnoj Gori!
Na današnji dan 1999. počeo je rat koji još uvijek traje – rat kojim je srušeno međunarodno pravo i uveden „Zakon“ jačega. Svi dombasi, ukrajine, gaze, irani, avganistani, grelandi, venecuele i kube stanuju u ovom krvavom danu kojim se željela pritrpani jedna afera Bila Klintona.
Taj „smokvin list“ danas se nosi na reveru zapadnog svijeta koji dvolično pokušava da nam objasni kako međunarodni poredak i dalje važi.
Nažalost, radi se o najobičnijoj laži.
Agresija na SRJ nikada neće biti opravdana, a nijedna žrtva „Milosrdnog anđela“ neće biti zaboravljena.
Nemilosrdni vladari svijeta „oteli su“ Kosovo i Metohiju srpskom narodu, jednom od najstarijih naroda Evrope, i državi Srbiji koja je rođena na tom prostoru i koja je bila graničar evropske, hrišćanske civilizacije.
Svaka sila je za vijeka.
Doći će novo vrijeme i ljudi koji razumiju da će svijet biti u stalnom ratu sve dok se ne ukinu dupli aršini, dok se ne vratimo pravilima poretka ili konstituišemo nova.
Neka je vječna slava svim junacima našeg otpora, svim vojnicima poginulim na Košarama, Paštriku i širom naše Otadžbine.
Slava nevinim civivilima, djeci Murine i Crne Gore, slava djeci Srbije.
Slava besmrtnim pilotima.
Slava braniocima naših ognjišta na Kosovu i Metohiji.
Slava ženama-junacima koje su nosile pušku i onima koje su umirale i umiru od tuge za svojom izgubljenom djecom.
Slava slavnim oficirima ondašnje Vojske.
Slava neznanim grobovima mučenika, Slava monasima i monahinjama koji su raspeti na raspetom Kosovu.
Slava onom strašnom proljeću i krvavim srpskim cvjetovima koji su priloženi na žrtvenik novog vijeka.
Slava Gospodu!
Slava Srbiji i Crnoj Gori.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
