Mrtva trka između dva Tonija

Piše: Goran Danilović

Toni Cetinski uzima hljeb (kruh) Toninu Piculu. Od kako se to događa Tonino je zabranio da ga prijatelji zovu Toni, od milja, jer postoji opasnost da se državni sustav Republike Hrvatske uruši zbog moguće zabune.

Mrtva je trka između dva Tonija, mada će uvijek biti onih koji ih razlikuju jer je jedan toniraniji, odnosno toninaniiji.

Tako se dogodilo da Toni otkaže svirku u novosadskom SPENS-u jer mu je Tonino sugerirao da su tu mučeni Hrvati devedesetih godina? Kada je to čuo Toni se ispričao svojim domovničarima i rekao: Nisan zna ljudi!

Inače, Toni je piva barem tri puta u SPENS-u ali nije znao da je to mučilište?

I zaista jeste; tu su namučeni Srbi iz Srpske Krajine vidjeli rane stečene u „Oluji“ dok ih ondašnje vlasti nijesu raselile po unutrašnjosti.

Svakom Srbinu od Siska, preko SPENSA, pa do Zejtinlika kod Soluna, dvojica Tonijanina izgledaju i zvuče kao jedan. Bez obzira što je razlika minimalna; jedan neće da piva, a drugi nevoljno gleda, recimo, izložbu fotografija iz Jasenovca?

Nego, valjalo bi pitati Tonija Tonina di bi on piva u Hrvatskoj ako bi respektirao žrtve ustaških hordi?

U NDH je stradalo najmanje 76.642 djece, dragi naši pivači!
Jasenovas je imao specijalni logor za djecu jedini takve vrste u porobljenoj Europi onog doba! Za vječnost, u tim krajevima Hrvatske, nema prikladnije pjesme od plakanja i traženja oproštaja.

Ali vratimo se friškoj „Oluji“, kojom se ponose „domovničari“!

Neposredno nakon nje, stradalo je ili nestalo ukupno 548 žena (izvor „Veritas“)

„Od ukupno 1.893 (prema novijim ažuriranjima i do 1.903) poginulih i nestalih osoba srpske nacionalnosti, 29% čine žene.

Starosna struktura: Oko četiri petine (80%) nastradalih žena bile su starije od 60 godina.

Civilne žrtve: Većina žena (preko 90%) nastradala je kao civil. Prema podacima za osobe koje se i dalje vode kao nestale, od 777 (ili 837 u nekim izvještajima) traženih osoba, 295 (odnosno 308) su žene.“

I nakon svega, Toni Tonini, specijalista za SPENS, otkazuje nastup u Novom Sadu, jer nije znao da je tu bilo mučilište?

A da išta zna i da ima malo istarskog u sebi mogao je pjevati ili plakati za onih 584 žene ubijene ili nestale u Oluji! Za njih 90% koje su stradale kao civile! Ili za onih 308 koje još uvijek tražimo!

Ništa od toga Toni nije uradio! Ništa!

Osmomartovski koncert je otkazao zbog loše prodaje ulaznica: da čovik ne viruje!

Tako je Toni na kraju opravdao Toninijevo prezime. Tako se Toni svrstaio na stranu Ustaša, a mogao je s ponosom reći da je Istranin, da je drugačiji, da je čovjek.

„Blago onom ko te nema“ i onima koji te ne slušaju uplašeni Tonino Toni Picula.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)