Može li Milo niže: Sve za albanstvo, Srpstvu šipak!

Piše: Ivan Milošević

 

Trudiš se da budeš ravnodušan na Milove fore i fazone, ali to što on može da izvali i uradi malo ko može. Ovih dana u Prištini je uradio sve što može da afirmiše albansko, a da ne pomene ni „s“ od srpskog i da još obeća da će ovo „s“ biti izbačeno ne samo sa Kosmeta, nego i iz regiona. U čije ime sve to radi Milo i ko mu je rekao da radi to što radi, ne znam, ali znam da se barem polovina Crne Gore stidi svih brojnih priznanja koje je Milo prethodna dva dana dobio od Albanaca. Te ga Vjosa ugostila i sklopila sa Milom sporazum da Rusija neće proći i da će zajednički da pošalju odabranu četu mučenika da kaže Moskvi da je dosta bilo njihovog, te ga je dočekao kao brata predsjednik Prištine i zaplakao mu na ramenu zbog svega što je Milo urdio za njega i Albance, a na kraju je dobio i albansku medalju za doček albanskih izbjeglica tokom NATO agresije 1999. godine!

Moraće Milo da nauči albanski, a bogami i osnovne korake „šote“, a mogao bi i nošnju da malo prrilagodi i sa nje izbaci mrske srpske boje i zamijeni ih albanskim. Ukoliko se sjutrašnjica Crne Gore prepoznaje po prethodna dva prištinska dana i crnogorski orao sa zastave mogao bi da promijeni boju i da pocrni! Možda i od crnog stida što ovo radi Milo ovih dana po Prištini! I još kada se zna da nam je premijer Albanac, onda nam nema druge nego da prihvatimo da većih prijatelja u 1000-godišnjoj istoriji Crna Gora nije imala od Albanaca! Srbi su im bili 1000-godišnji neprijatelji!

 

 

I kada se vrati u Podoricu, Milo i njegovi puleni, počeće da trube kako se Srbija ovako ili onako miješa u unutrašnje stvari Crne Gore. Vjerovatno će pola Crne Gore da optuže da su ruski i Vučićevi agenti i da špijuniraju za Kremlj i Vulina i sigurno će na Belvederima za koji dan Milo i ostalo njegovo društvo da polože zakletvu na vjernost albansko-crnogorskoj Iliriji i daju besu da će se zajednički boriti protiv Beograda, ali i polovine Crne Gore! Čudo jedno kakvog imamo predsjednika! Ide uz nos i to sto na sat svima koji se Srbima osjećaju u Crnoj Gori, a nije ih mali broj! I Milova statistika kaže da ih ima trećina od ukupnog stanovnika, ali Milo i njegovo društvo im poručuju da ih ne jebu ni nula odsto i da kada bi se oni pitali najbolje bi bilo da nekako preko noći nestanu sa ovih brda i da onda Albanci i Montenegrini do mile volje mogu da guslaju o svojim junacima, agama i begovima!

Ovakav stepen nepoštovanja dijela sopstvenih građana mislim da ne pamti svijet i najgore diktature! Takav stepen sipanja soli na žive srpske rane ne pamti srpska istorija i ono što radi danas Milo Srbima ravno je napadu Austrougarske na Srbiju 1914. godine ili bombardovanje Beograda 6. aprila 1941. godine!

 

Poći u Prištinu i raskokodakati se sa albanskim vođama u ovakvom obimu i to u trenutku kada je Srbija na stubu evroatlantskog srama jer ne uvodi sankcije Rusiji i ne priznaje albansko Kosovo je guranje prsta u oko brata svojega! Dokle sve to može da traje, ne znam, ali teško je sve to slušati i gledati.

Kada se tome još dodaju kriminalne afere koje ovih dana potresaju Crnu Goru i one se uporede sa onim što radi Milo, pristojnom čovjeku ne preostane ništa drugo nego da stavi prst u grlo i povrati. Međutim, ni to ne pomaže! Koja je stvar ovom Milu da mi je znati?

PS. Govor Mila na kobajagi „Danima Crnogoraca na Kosovu“ ne vrijedi ni komentarisati. Ostaje čovjeku samo da se prekrsti, popije bensedin i sebe proglasi magarcem!

 

Izvor: Srpska24