Politički teoretičar Feđa Pavlović izjavio je da sumnja da se problemi koji su nasljeđe decenijske vladavine Đukanovićevog režima mogu kredibilno riješiti uz pomoć političkih aktera koji su sve vrijeme bili sastavni dio tog režima i koji su do samog kraja ostali na braniku njegove politike.
On je u razgovoru za „Vijesti“ prokomentarisao pregovore o Vladi koju treba da formira mandatar Milojko Spajić, lider Pokreta Evropa sad (PES).
„Stabilnost izvršne vlasti prvenstveno zavisi od poteza koje ta vlast povlači, a ne od broja poslanika koji je inicijalno podrže u Skupštini. Ako buduća vlada obećanim reformama pristupi površno i marketinški, ako se njena agenda suštinski bude svela na preraspodjelu funkcija, resursa i privilegija u okviru postojećeg statusa quo – u tom slučaju, vjerujem da će imati sve predispozicije da bude stabilna i dugotrajna. Ali, koja je vajda od takve vlasti i od njene stabilnosti? Bez želje da dezavuišem značaj stabilizacije političkih prilika nakon svega što se u proteklom periodu izdešavalo na crnogorskoj političkoj sceni, prosječnog građanina, ipak, najviše interesuju reforme i rezultati.
„Kada govorimo o sastavu Spajićeve vlade, predlažem da težište priče prebacimo na njen reformski kapacitet, pa da u skladu s tim razmotrimo i pitanje njene stabilnosti. Dakle: koji su reformski prioriteti čelnika buduće vlasti? Čijoj se podršci lideri PES-a i Demokrata mogu nadati prilikom implementacije tih ciljeva, a na čijoj ne? Shodno tome, ko su mogući partneri i ‘faktori stabilnosti’ buduće vlade, a s kojih se adresa mogu očekivati opstrukcije, napadi i kampanja destabilizacije? Kad to utvrdimo, tek onda ima smisla praviti prognoze stabilnosti te vlade“, rekao je Pavlović.
Šta bi, prema Vašem mišljenju, trebalo da budu prioriteti buduće vlade?
„Na osnovu predizbornih obećanja pobjednika minulih izbora, ali i platforme koju je PES objavio na početku pregovora o sastavu vlade, za očekivati je da se u vrhu agende nove vlasti nađu barem tri prioriteta: (I) napredak u oblasti vladavine prava, tj. izbor vrhovnog državnog tužioca, sudija Ustavnog suda i članova Sudskog savjeta, reforma sudstva i podrška specijalnom državnom tužiocu u borbi protiv organizovanog kriminala; (II) suzbijanje partitokratije i uvođenje minimalnih standarda odgovornosti u rad državnih institucija, i (III) implementacija programa Evropa Sad 2.0.
Ako to zaista budu programski ciljevi buduće Spajićeve vlade,- ko su potencijalni partneri za navedene reforme, a ko će te reforme izvjesno minirati? Mogu li se problemi koji su nasljeđe decenijske vladavine Đukanovićevog režima kredibilno riješiti uz pomoć onih političkih aktera koji su sve vrijeme bili sastavni dio tog režima, i koji su, valja naglasiti, do samog kraja ostali na braniku njegove politike? Ukratko – sumnjam“, poručio je Pavlović.
Kada bi Spajić ispunio obećanje s predizbornog plakata, šta mislite koliko bi tradicionalnih glasača DPS-a, Demokrata i ZBCG na prvim sljedećim izborima zaokružilo PES?
Da li, možda, Spajić računa na podršku DPS-a kada je u pitanju dobijanje većine za ključne reforme?
„Ako dozvolite, dotakao bih se jedne od ključnih reformi koje sam prethodno naveo, a koja, čini mi se, gospodinu Spajiću i njegovim saradnicima predstavlja osnovni prioritet: program Evropa sad 2.0.
Naime, sumnjam da će DPS, ili bilo koja druga partija, podržati budžet koji bi omogućio implementaciju tog programa. Razlog je prost – racionalnim političkim akterima neće biti u interesu da dopuste da prođe inicijativa od koje će, na narednim izborima, korist izvući jedino Spajićeva stranka.
Svi PES-ovi konkurenti svjesni su da ova partija svoj munjeviti uzlet i uspjeh na minulim izborima u značajnoj mjeri duguje zaslugama za prvobitno povećanje plata. Kada bi, kojim slučajem, Spajić ispunio ono obećanje s predizbornog plakata – “prosječna plata 1.000 eura, minimalna plata 700, minimalna penzija 450, radni dan 7 sati” – šta mislite koliko bi tradicionalnih glasača DPS-a, Demokrata i koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) već na prvim sljedećim izborima zaokružilo PES? Prema tome, iz racionalne perspektive PES-ovih konkurenata, vjerujem da scenario u kome Spajić biračima objašnjava ko je kriv što nema obećanih povišica zvuči mnogo bolje od onog u kome PES pred birače izlazi nakon što (ponovo) poveća plate.
Uvijek je moguće naći razlog da se glasa protiv vladinog predloga budžeta. Pritom, ako se uzme u obzir uvjerljivost elaboracije programa Evropa Sad 2.0 koju su PES-ovi zvaničnici u toku predizborne kampanje ponudili crnogorskoj javnosti, pa i stručne kritike fiskalne održivosti predloženog programa, čini se da argumenata neće faliti“, kazao je Pavlović.
Imati mozga ne znači nemati kičmu, a imati kičmu ne znači reći “ješćemo korijenje”
Da li je dogovorena većina za sastav vlade nametnuto rješenje od zapadnih partnera? Da li je Spajić morao da posluša sugestije zbog bojazni od blokade evropskog puta Crne Gore?
„Jasno je da i EU i SAD imaju određene rezerve po pitanju učešća koalicije ZBCG u izvršnoj vlasti. Oni koji vode pregovore o sastavu vlade dužni su da se prema tom stavu odgovorno odnesu – ne da ga, u maniru kolonije, prihvate po principu „Rim je rekao svoje, slučaj je završen“, već da eventualne posljedice konfrontacije sa željama naših partnera trezveno procijene i ukalkulišu u kost benefit analizu svojih odluka. To bi bio ozbiljan pristup države koja je svjesna svoje veličine i mjesta u svijetu, ali i interesa zaštite svog suvereniteta odnosu prema stranim partnerima – države čija politička elita shvata da imati mozga ne znači nemati kičmu, i da imati kičmu ne znači reći “ješćemo korijenje”.
U političkim procesima, kao i u ostalim aspektima života, svaki izbor ima svoju cijenu. Recimo, kada govorimo o “blokadi našeg evropskog puta”, jedan od ključnih preduslova za napredak u ispunjavanju mjerila iz poglavlja 23 i 24 je postizanje kvalifikovane većine od 49 poslanika za izbor VDT-a, preostalih sudija Ustavnog suda i članova Sudskog savjeta. Tu je većinu, razumije se, kudikamo lakše dogovoriti u sklopu pregovora o sastavu vlade, nego nakon što se vlada sastavi. U tom smislu, i odluka da se u izbor vlade ide s tankom većinom od 42-43 glasa, pa da se preostali glasovi naknadno traže u redovima opozicije, ima, kao što vidite, svoju cijenu“, zaključio je Pavlović.