Mitrović: Odluke koje sam donosila bez straha naišle na odmazdu zbog nečijih interesa

Specijalna tužiteljka Lidija Mitrović danas je u završni riječima pred podgoričkim Višim sudom kazala da je u zakonitom postupku i u skladu sa tužilačkim ovlašćenjima, uvjerenjima i znanjem odbacila prijave za utaju poreza i doprinosa protiv četri fizička i jednog pravnog lica.

Sudija Nenad Vujanović zakazao je izricanje presude 2.novembra.

Mitrović je danas od suda zatražila oslobađajuću presudu od optužbi kolega iz Specijalnog tužilaštva da je primjeno instituta odloženog krivičnog gonjenja privilegovala I pribavila korist šest fizičkih lica.

– Ova presuda može biti samo oslobađajuća jer to nalaže zakon i daje vjeru svakom pojedincu da je sloboda neprocjenjiva. Ne samo ona u fizičkom smislu nego sloboda koja čini bit čovjeka, njegovu sposobnost i mogućnost da donosi odluke bez prinude spolja, po svojoj savjesti, dobro, pravedno, dopušteno i zakonito i bez straha da će mjera njegovog postupanja biti odmazda zbog nečijih interesa koji su svoje izvršioce pronašli u institucijama i pojedincima – rekla je Mitrović.

Sa druge strane, tužilac Miloš Šoškić ustvrdio je da je Mitrović sa namjerom iskoristila svoj službeni položaj i primjenila institute odloženog gonjenja iako je znala da nisu ispunjeni zakonski uslovi prema šest fizičkih lica a rješenjem o odbacivanju krivične prijave pribavila im imovinsku korist u vidu nevođenja krivičnog postupka

Optužena Mitrović pred sudom je pojasnila da je SDt tereti za zloupotrebu službenog položaja u slučaju odbacivanja krivične prijave protiv šest fizičkih lica koje nije mogla privilegovati iz prostog razloga što ta lica nisu izvršila ni jedno krivično djelo.

Ona je pojasnila da je institute odloženog krivičnog gonjenja primjenila prema firmama i odgovornilm licima u tim kompanijama.

– Odgovornost pravnih lica za krivična djela i sankcije za njih biće zakonom predvidene stoji u članu 31 Krivičnog zakonika Crne Gore. To je i učinjeno donošenjem Zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična djela, Službeni list CG br.2/07. Odredbe tog zakona imaju predenost u primjeni u odnosu na Krivični zakonik odnosno na Zakonik o krivičnom postupku u oblasti postupka – kazala je Mitrović.

Ona je pojasnila da u Zakonu o odgovornosti pravnih lica koji je lex specijalis u odnosu na Krivični zakonik I Zakon o krivičnom postupku dato je ovlascenje tužiocu da primjeni institut odlaganja krivičnog gonjenja za zapriječenost kazne do osam godina.

– Ako neposredni izvršilac krivičnog djela može biti samo fizičko lice, a pravno lice nema fizički oblik, adgovornost pravnog lica za krivično djelo uspostavlja se na posredan način kroz djelovanje odgovornog lica u tom pravnom licu. Pa je shodno članu 45 istog Zakona propisano da za isto krivično djelo postupak protiv pravnog lica pokreće se i sprovodi zajedno sa postupkom protiv odgovornog lica, što sam ja u konkretnom slučaju i učinila, postupajući sa svojim najboljim tužilačkim uvjerenjem, znanjem i umijećem, savjesno bez namjere da bilo kome pribavim korist ili pričinim štetu – pojasnila je Mitrović.

Ona je podsjetila da je postupala u više krivičnih predmeta u kojima je okrivljeno na desetine pravnih lica i odgovornih lica u tim pravnim licima.

Ti postupci su rezultirali podizanjem više desetina optužnica za različita krivična djela, sporazumima o priznanju krivice, rješenjima o odlaganju krivičnog gonjenja.

– Posebno sam imala u vidu da bi oštećeni primjenom ovog instituta na najbrži i najefikasniji način bio obeštecen, bez opterećivanja suda nepotrebnim balastom dugotrajnih postupaka sa neizvjesnim ishodom, a pri tome postizanjem svrhe kažnjavanja što je bio moj jedini motiv. Osumnjičena pravna i odgovorna lica su primjenom ovog instituta postupajući po rješenjima koja sam donijela, u roku, vratila oštećenoj Državi Crnoj Gori protivpravno stečenu imovinsku korist u iznosu od nekoliko stotina hiljada eura i izvršili uplate u humanitarne svrhe nekoliko desetina hiljada eura – rekla je optužena Mitrović.

Ona je naglasila da lica koja se pominju u optužnom predlogu tužioca Miloša Šoškića nikada ranije nije vidjela, čula ili sa njima bila u poslovnom, prijateljskom ili rodbinskom odnosu da bi im iz nekog razloga učinila privilegiju u nevodenju krivičnog postupka

Mitrović je ukazala da pravno lice ne odgovara za sopstveno krivično djelo već za krivično djelo svog odgovornog lica.

– Dokazi provedeni pred sudom pored svega ostalog navedenog nedvosmisleno opovrgavaju navode optužnog akta u cjelosti. Posebno ako se ima u vidu da je Vlada Crne Gore zaključcima od 8.aprila i od 16. Jula 2020.godine u ime oštećene Države Crne Gore dala saglasnost za primjenu ovog instituta, odnosno, dala saglasnost da na taj način bude obeštećena. Da su osumnjičeni u cjelosti iu roku postupili po rješenjima tužioca i obeštetill Državu i izvršili uplate u humanitarne svrhe – navela je Mitrović.

Ona se osvrnula i na takozvane izvještaje Ljiljane Dakić na kojima tužilac Šoškić temelji optužbe protiv nje.

– Takozvani „izvještaji“ Ljiljane Dakić, ni pravno ni činjenično nijesu mogli biti odlučujući na odluku tužioca u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog djela, što potvrduje i sam svjedočki iskaz Dakić koja je izjavila da su njeni izvještaji samo putokaz za rad tužioca i da su podložni provjeri, te da nisu konačni, odnosno finalni. Shodno svom tužilačkom uvjerenju cijeneći i provjeravajući sve podatke i dokaze kojima sam raspolagala kao i navedene izvještaje ocijenila da se radi o krivičnom djelu utaje poreza i doprinosa iz čl.264 stav 1 KZCG, a da preciznih, pouzdanih i nespornih dokaza za kvalifikatorni oblik nema – pojasnila je ona.

Činjenica da na nekim od tih izvještaja stoji konstatacija da su pravna lica na koja se odnosi izvještaj u određenom mjesecu ili kalendarskoj godini imali više iskorišćenog pdv ili poreza na dobit u visini od preko 10.000 eura, bez obrazloženja i preciznih podataka na osnovu čega to proizilazi, prema riječima Mitrović ne predstavlja mjerodavan dokument, a još manje nesporan akt za pravnu kvalifikaciju krivičnog djela.

-Uloga Dakić kao zaposlenog u SDT je da pruži stručnu pomoć tužiocu u vidu ekonomsko-matematičkog računanja visine iskazanog pdv i pd na spornim fakturama koje su od strane tužioca utvrđene kao sporne. Dakle, navedeni izvještaji nijesu bili kredibilan dokaz ni za krivični postupak u kojem je primijenjen institut odloženog krivičnog gonjenja, a još manje da se na tim izvještajima temelji optužni akt protiv mene. Tokom ovog postupka izvještaj Dakić je osporen I svjedočkim iskazom vještaka ekonomsko finansijske struke Nikolić Nemanje, koji ne potvrduje podatke iz izvještaja“ Ljiljane Dakic. Dakle, tužilac ne dokazuje postojanje kvalifikatornog oblika djela iz člana 264 stav 3 KZCG a ne pokušava da objasni koji su to elementi, okolnosti i činjenice na kojima bih ja mogla ili morala da baziram svoju svijest o zabranjenosti djela – navodi Mitrović.

Ona ukazuje da sve i da se radi o kvalifikatornom obliku krivičnog djela utaja poreza i doprinosaiz člana, irelevatno je za opstanak ovog optužnog akta kod nedostatka subjektivnog identiteta okrivljenih i lica koja se navode u optužnom aktu.

-Naročito kod činjenice da je institut odloženo krivično gonjenje primijenjen na izvršioce krivičnih djela utaja poreza i doprinosa, pravna lica i odgovorna lica u njima na koja se lex specijalis primjenjuje taj zakon o odgovornosti pravnih lica za krivična djela koji u članu 47 predvida da državni tužilac može odložiti krivično gonjenje za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 8 godina jasno je da se ovaj institut mogao primijeniti i na osnovni i na kvalifikatorni oblik ovog krivičnog djela – zaključila je Mitrović.
Specijalno tužilaštvo je 19. maja podiglo optužnicu protiv Mitrović jer je kao javna funkcionerka, protivpravnim iskorišćavanjem svog položaja pribavila korist Nikoli Peroviću, Suzani Mihailović, Predragu Raičkoviću, Zahudinu Buliću I Marini Vujošević tako što je u periodu od 4. novembra 2020. godine do 31. decembra 2021. godine protiv njih odbacila krivične prijave i odložila krivično gonjenje za krivično djelo utaja poreza i doprinosa za koje je zaprijećena kazna od jedne do šest godina zatvora iako je znala da se za to djelo ne može koristiti ovaj institut.