Mitropolit Joanikije: Vrlo često se zavađamo, a ne znamo zbog čega, takav je čovjek, sklon padovima, zabludama…

Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 10. decembra, u 27. nedjelju po Duhovima, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Podmaine u Budvi. Sasluživalo je sveštenstvo i monaštvo naše Mitropolije uz molitveno učešće vjernog naroda.

Sabranima se riječima pouke obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije ističući da smo krenuli pučinom Božićnoga posta koji je cio u znaku pripreme za veliki praznik Rođenja Hristovoga, ali istovremeno, kao i svaki podvig hrišćanski, i u znaku Presvete Bogorodice. Na početku posta proslavili smo veliki praznik uvođenja NJezinoga u hram kao troljetne djevojčice, koja se služeći hramu Božijem osvetila i srce svoje pripremila da postane hram Boga živoga – obitalište Njegovo.

“Kada slavimo Rođenje Hristovo, treba da se opomenemo i toga da je velika povezanost između praznika Vavedenja Presvete Bogorodice i praznika Rođenja Hristovog jer da nije bilo uvođenja u hram Presvete Djeve Bogorodice, da Bog tako nije ustrojio, prosto ne bi bilo moguće i da Presveta Djeva primi u svoju utrobu Sina Božijega radi nas i našega spasenja po ljubavi Božijoj prema rodu ljudskome, jer je tako Gospod ustrojavao naše spasenje.”

Podsjetio je Vladika da je i ovaj hram Uspenija od davnina pod Njezinom nebeskom zaštitom nastao i služio Bogu te da je jedno vrijeme zapustio i bio oskrnavljen, ali je uvijek bio sveti hram, a danas je obnovljen.

“Obnovio se, ne samo da su se obnovili njegovi zidovi, da je ukrašen freskama, ikonama i pripremljen za bogosluženje, nego je i propojao i obnovilo se bratstvo manastira Podmaine i ova svetinja danas živi punim životom pod pokrovom i zaštitom Presvete Djeve Bogorodice. Vidljivi znak da je Presveta Bogorodica ovo mjesto izabrala za svoje obitalište je dolazak ikone Mlekopitateljnice sa Svete Gore, vjerne kopije one ikone Mlekopitateljnice koju je donio Sveti Sava iz manastira Svetog Save Osvećenoga kao dar i poklon srpskome rodu, a koja se nalazi u isposnici Svetog Save gdje se neprestano prinose Bogu molitve i psalmopjenija, i dan i noć od monaha Hilanadaraca.”

Naglašavajući da je dolazak ikone Mlekopitateljnice veliki blagoslov, kazao je da nas ova ikona Presvete Bogorodice podsjeća na Njezinu službu od Njenoga rođenja pa do Njenoga uspenija, a naročito nas podsjeća na rođenje Spasitelja našega Gospoda Isusa Hrista, koga Ona kao Bogomladenca drži u naručju i doji ga svojim mlijekom:

“To je najupečatljiviji znak ovaploćenja Hristovoga i svjedočanstvo da je Bog primio ljudsku prirodu i postao čovjek, ne prestajući da bude Bog, niti umanjujući bilo čime svoje Božanstvo, nego da je nama snishodio i došao, poistovjetio se sa nama i postao kao jedan od nas, da bi nas učinio sinovima i kćerima Božijim. To je tajna nad tajnama. To je tajna Božije ljubavi, Božijeg čovjekoljublja koju odgonetaju pokoljenja i u tom odgonetanju je svjetlost svete vjere pravoslavne koja daje ljudskome razumu sposobnost i ljudskim moćima mogućnost da upoznaju tu tajnu, ali je iscrpiti ne mogu jer je preduboka”, kazao je Vladika, objasnivši da tu tajnu možemo shvatiti samo onoliko koliko je potrebno za nas i naše spasenje, da bismo živjeli pravim hrišćanskim životom, tvorili dobra djela i išli putem spasenja.

Presveta Bogorodica nas uvodi u tajnu našega spasenja, prva je do prestola Božijega, a onda arhanđeli i svi sveti. NJu, i oni na nebesima i mi na zemlji, proslavljamo zbog Njezinog bogomaterinstva i veličamo je kao posrednicu našega spasenja, kao brzu pomoćnicu, kao Onu koja nas izbavlja od svih opasnosti, ponajviše Božiju milost nizvodi sa neba na nas grešne kada se molimo za oproštaj naših grijehova, oslobađa nas i daruje slobodu da živimo kao ljudi Božiji u ovome svijetu.

“Ona nas izbavlja od naših iskušenja, od zabluda, od stranputica. Ona blagosilja domove i porodice, Ona je zaštitnica materinstva, Ona je zaštitnica domova, a posebno Ona je rukovoditeljka monaha i monahinja i zato su joj oni i ispjevali najljepše pjesme. Cijelo naše bogosluženje prožeto je veličanjem Presvete Djeve Bogorodice, a kada veličamo Nju veličamo Hrista Spasitelja i kada proslavljamo Hrista Spasitelja proslavljamo i Presvetu Bogorodicu jer je to dvojedna tajna. I, naravno, kroz Hrista vidimo i veličinu Presvete Djeve Bogorodice Majke Božije”, besjedio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Izdvojio je kao najvažnije u postu, i u svakom danu u životu našem, da prinesemo Bogu svoje molitve i svoju ljubav i žrtvu. Po njegovim riječima Bog naše obraćanje i služenje Njemu prihvata kao žrtvu, tako da ako učinimo i nešto malo od duše i od srca, On od toga maloga čini nešto veliko i veoma važno za naše spasenje.

“Svi možemo da učinimo to malo, da prinesemo molitvu, da prinesemo pokajanje za svoje grijehe, da prinesemo i po koju dobru misao i dobru namjeru, jer Bog i dobru misao i dobru namjeru, ako je iskrena, prihvata kao da smo već učinili neko dobro djelo”, kazao je Vladika, dodavši da će nam Bog ako tako činimo dati da činimo i dobra djela, prvo mala, a ako ih činimo sa ljubavlju onda će nam dati da činimo i velika dobra djela. Bog nam daje silu da činimo i malo i veliko dobro djelo, bez Njega ne možemo činiti ništa dobro.

Mitropolit je dalje naglasio da Presveta Bogorodica nas slabe, kada joj se obraćamo, čini sasudima blagodati Božije i daje nam silu da možemo ići putem Božijim, savlađivati sva iskušenja i svjedočiti našu svetu pravoslavnu vjeru svojim životom, djelima i postupcima.

Blagodareći Bogu na današnjem blagoslovu – dolasku ikone Mlekopitateljnice, Vladika je zahvalio dobrotvorima i prijateljima koji su pomogli, ističući da je sa njenim dolaskom došao i blagoslov Svetoga Save i blagoslov Svete zemlje, jer nas ona povezuje i sa manastirom Svetoga Save u Palestini i sa Vitlejemom – mjestom Rođenja Hristovoga i sa svetim gradom Jerusalimom, a kada se molimo pred njom je kao da smo u Vitlejemu ili Jerusalimu.

Na kraju svog arhipastirskog slova Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je poručio da u ovome postu treba da se potrudimo da popravimo svoje misli i djela, da se naoružamo dobrim namjerama i željama da učinimo nešto dobro te da svaki dan možemo učiniti nešto lijepo i dobro za svoje bližnje:

“Da se na takav način širi ljubav Božija. Da se izmirimo međusobno, jer vrlo često se zavađamo, a ne znamo ni zbog čega, takav je čovjek, sklon padovima, zabludama, nesporazumima. Malo treba da se izmirimo, sve je to ništa, paučina koja može lako da se ukloni ako imamo dobre volje. To je veoma važno jer jedino tako čineći i trudeći se da živimo u miru sa Bogom, u miru sa bližnjima svojim, u miru sa svojom savešću, jedino ćemo se tako udostojiti da dostojno i u radosti dočekamo praznik Rođenja Hristovoga, koji neka nam dođe na spasenje i radost, na obnovljenje, utvrđenje i ojačanje našega zajedništva. Ovoj svetoj obitelji, koja poje u slavu Hrista Boga i Presvetoj Djevi Bogorodici, neka da Bog molitvama Presvete Djeve Bogorodice, da napreduje, da cvjeta i plodonosi u ove naše dane i u buduće dane i vjekove. Amin, Bože daj!”