Svetom arhijerejskom liturgijom i blagosiljanjem slavskih darova danas, 10. novembra, u manastiru Ždrebaonik kod Danilovgrada, svečano je proslavljen praznik Svetog Arsenija, drugog arhiepiskopa srpskog.
Svetu službu Božiju pored njegovih moštiju, sa sveštenstvom i vjernim narodom, služio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije.
Obraćajući se vjerom narodu, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije govorio je o Svetom Arseniju Sremcu, velikom jerarhu Srpske crkve, koga je Sveti Sava odredio za svog nasljednika na arhiepiskopskom prestolu 1233. godine, opredjeljujući se za njega iako je među njegovim učenicima, episkopima u Srpskoj crkvi, bilo ponajviše svetogoraca koje je doveo iz Hilandara, kao i iz Studenice. Govorilo se da se Sveti Sava jednostavno divio molitvenosti i ljepoti bogosluženja kada je Sveti Arsenije bogoslužio kao arhimandrit žički. Međutim, Sveti Sava nije izabrao Svetog Arsenija zbog lijepoga glasa ili dobrog poznavanja tipika:
„Nego se Sveti Arsenije kroz bogosluženje, kroz neprestano sjedinjavaje sa Hristom Gospodom naučio velikome smirenju, ispunio se božanskim vrlinama, božanskom mudrošću, trpljenjem i istrajnošću. I kao dobar pastir već slovesnih ovaca, budući arhimandritom žički, sigurno da se naučio dobro i pastirskoj službi. Po svojim vrlinama Sveti Arsenije je privukao pažnju Svetoga Save da ga on odredi sebi za nasljednika.“
Potom je Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije podsjetio sabrane na svjedočanstvo iz žitija Svetoga Save o tome čime se on poslužio da se provjeri karakter svog nasljednika. Naime, kada su sjedili za zajedničkom trpezom, Sveti Sava je Svetom Arseniju umjesto vina nalio ocat, da popije gorku čašu. Sveti Arsenije je to primio kao blagoslov i popio čašu koju mu je dao Sveti Sava i ovo nas, kako je kazao Vladika, podsjeća malo na Jevanđelje kada su Sveti apostoli gledali da zauzmu mjesto pored Hrista, što bliže, a On ih je pitao: „Možete li piti čašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojim se ja krštavam?“
A oni su rekli: „Možemo.“ A Isus reče: „Dakle čašu koju ja pijem ispićete; i krštenjem kojim se ja krštavam krstićete se.“. Ovo je Gospod rekao svojim svetim učenicima prije svoga stradanja, upućujući ih da ne gledaju na položaj, nego iako su na položaju, da gledaju da idu putem Hristovim, a to jest putem smirenja, putem trpljenja, putem žrtve.
„Dakle, Sveti Arsenije samo po tome što je nasljednik Svetoga Save zaslužuje veliko poštovanje, a on očigledno nije samo nasljednik, nego i nastavljač djela Svetoga Save. Išao je tim uskim i tijesnim putem koji vodi u Carstvo nebesko, putem velikog podviga, putem žrtve, putem Hristovim, služeći Gospodu, svu svoju snagu, i umnu i fizičku, prinošeći Gospodu na dar, sav svoj život, žrtvujući se za svoj narod.
Nije to bilo nimalo lako, tek je Sveti Sava osnovao i bio svega oko 15 godina na čelu Srpske crkve“, besjedio je Mitropolit i dodao da srpski narod nikada nije bio jednostavan te da im nije bilo lako upravljati, ni u duhovnom, ni u svjetovnom smislu. Ali, kada narod ima dobre vođe, vrline njihovih vođa se upečaćuju i u biće i život naroda.
Kao Božiji čovjek, Božiji arhijerej, apostol Hristov, Sveti Arsenije je vodio narod, kao i Sveti Sava, putem Hristovim. Glavna misao Svetoga Save je bila da svoj narod privede Hristu Gospodu, da ga duhovno oplemeni, okrijepi, osnaži, prosveti, da pokrene njegove darove da njegov narod služi Gospodu i donosi plodove slavi Božijoj i u slavu Božiju:
„Tim putem je išao i Sveti Arsenije, ali vidi se da je uvijek gledao da zadrži tu poziciju nasljednika Svetoga Save, prosto kao da i dalje Sveti Sava duhovno vodi njegov narod, a da on samo saslužuje i pripomaže. Međutim, to je bilo veličanstveno služenje, toliko je naš narod napredovao u vrijeme Svetog oca našega Arsenija i crkve i manastire gradio, ukrašavao svetinje i knjige pisao, i duhovno i kulturno se uzdizao, da je to jedno od najljepših vremena iz istorije Srpske crkve.“
Sveti Sava i Sveti Arsenije se nekako uvijek pominju zajedno, njihovo djelo je zajedničko, tako da nije čudo što se naš narod poslije spaljivanja moštiju Svetoga Save naročito vezao za mošti Svetoga Arsenija i vrlo ih često pominjao kao mošti Svetoga Save.
Žitije Svetoga Arsenija je dosta kratko, pa se ono kao i kod mnogih drugih svetitelja Božijih, kao i kod Svetoga Save, Svetoga Vasilija Ostroškog, stalno piše, tako da postoji i njegovo Nebesko žitije, koje se piše poslije njegovoga upokojevanja i ono je mnogo opširnije. Trideset godina je stolovao na prestolu Svetog Save, čije Svete mošti je prenio iz Trnova i položio ih u manastir Mileševu.
Upokojio se u Gospodu 28. oktobra 1266. godine u manastiru Svetog Jovana u selu Crnča, nedaleko od Bijelog Polja. Sahranjen je u svojoj zadužbini, Crkvi Sv. Apostola u Peći – Pećkoj patrijaršiji. Nakon 1737. godine, kada su zbog spaljivanja Pećke patrijaršije od strane Turaka napustile Peć, mošti Svetog Arsenija su bile na mnogim mjestima, od Pećaršije, Ždrebaonika, Dovoljе, Kuča, Kosijereva, Ostroga do manastira Ždrebaonik, gdje se danas nalaze.
„Evo samo prenošenje moštiju Svetoga Arsenija ovamo u zapadne srpske zemlje, koliko je tu svetih tragova, koliko svetih predanja, koliko divnih pamćenja o čudesima Svetoga oca našega Arsenija. Kao što su mošti Svetoga kneza Lazara išle u sjeverne krajeve da tješe i ukrepljuju srpski narod, tako su i mošti Svetoga Arsenija išle od Pećke patrijaršije prema zapadnim srpskim krajevima, da se naš narod objedini, da se ne pogubi, da ne klone u najtežim vremenima“, kazao je Arhiepiskop cetinjski.
Potom se prisjetio divnog predanja kada su svetiteljeve mošti skrivane u neku pećinu pored Tare, pa su oko njih pčele počele da prave saće i sakupljaju med, privučene mirisnim moštima Svetoga Arsenija, pa je jedan životopisac zapisao: Tamo se sad ne može vršiti redovna služba, ali ove pčele kao da mu redovno službu služe.
„I naše ovdje monahinje su podobne tim vrijednim pčelicama koje služe Bogu i pjevaju u slavu Božiju, služeći istovremeno i Svetoga oca našega Arsenija. Neka bi dao Bog da sve one koji pristupaju ćivotu Svetoga Arsenija, njegovim molitvama, ukrijepi milošću svojom i dobrim zdravljem i svakom srećom i napretkom. Svima na zdravlje i na spasenje, i na mnoga i blaga ljeta!
Blagodarimo našoj mati igumaniji i sestrinstvu ove svete obitelji, blagodarimo Bratstvu Svetoga Arsenija koje ove godine proslavlja 25 godina svoga rada i djelovanja. Mnogo su učinili i za ovu svetu obitelj i za parohiju u Danilovgradu i za početak gradnje novoga Hrama Svete Petke – saborno hramu u Danilovgradu. Samo neka nastave tim putem, neka ih Bog blagoslovi i nagradi za njihovu ljubav i za njihova dobra djela. Molitve Svetoga Arsenija da budu sa svima vama“, zaključio je svoje arhipastirsko slovo Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.
Nakon što je u slavu Božiju, a u čast Svetog Arsenija Sremca osveštan i prerezan slavski kolač, zajedničarenje je nastavljeno uz hrišćansku trpezu ljubavi.
Povodom četvrt vijeka postojanja Pravoslavnog bratstva Svetog Arsenija iz Danilovgrada, Mitropolit Joanikije će večeras u Centru za kulturu u Danilovgradu, blagosloviti Svetoarsenijevsku akademiju, sa početkom u 19 časova.ž
(Svetigora)
