Kulturna baština Crne Gore u ovoj godini dobiće finansijsku podršku od 769.000 evra kroz realizaciju 54 projekta koji obuhvataju gotovo sve segmente sistema zaštite, od arheoloških istraživanja antičkih gradova i srednjovjekovnih utvrđenja, preko obnove sakralnih objekata, do digitalizacije arhivske građe i očuvanja nematerijalne kulturne baštine, piše u Programu zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2026. godinu koji je objavila Vlada.
Međutim, iz dokumenta se vidi da će raspoloživa sredstva biti dovoljna tek za dio potreba sistema koji godinama upozorava na nedostatak novca, stručnjaka i vremena.
„Kulturna baština predstavlja nacionalni resurs i razvojni potencijal od posebnog značaja za Crnu Goru, a njena zaštita i očuvanje predstavljaju obavezu od javnog interesa”, navodi se u dokumentu.
Jedan podatak dovoljno govori o interesovanju za Program, a to je da je na javni poziv Ministarstva pristiglo više od stotinu projektnih predloga.
Nakon stručne evaluacije prihvaćena su 54 projekta.
To praktično znači da gotovo svaki drugi prijavljeni projekat nije mogao biti finansiran.
Razlog nije kvalitet prijedloga, već ograničen budžet.
U Programu se navodi da su prioritet imali projekti koji se odnose na kulturna dobra ugrožena propadanjem, nastavak već započetih konzervatorskih radova i aktivnosti od posebnog nacionalnog značaja.
Drugim riječima, država je bila primorana da bira između velikog broja opravdanih potreba.
Za realizaciju Programa planirano je 769.000 evra.
“Godinu ranije bilo je opredijeljeno 929.000 evra za 65 projekata”, podsjeća se u dokumentu.
Podaci iz Programa pokazuju da je 2020. godine za zaštitu kulturnih dobara izdvojeno više od milion evra.
To ukazuje da finansiranje posljednjih godina oscilira.
Iako Ministarstvo kulture i medija MKM naglašava da su sredstva usmjerena prema prioritetima, ostaje činjenica da broj kulturnih dobara kojima su potrebne intervencije iz godine u godinu raste.
Najveći dio Programa odnosi se na arheološka istraživanja.
“Crna Gora raspolaže lokalitetima koji predstavljaju ključne tačke antičke i srednjovjekovne istorije istočnog Jadrana. Duklja, Risan, Medun, Crvena stijena, Žabljak Crnojevića i drugi lokaliteti već decenijama predstavljaju predmet istraživanja domaćih i međunarodnih stručnjaka”, ističe se u dokumentu.
Predviđen je nastavak istraživanja, konzervatorskih radova i izrada dokumentacije koja će omogućiti njihovu dugoročnu zaštitu.
„Arheološka istraživanja predstavljaju osnov za utvrđivanje kulturnih vrijednosti lokaliteta i planiranje mjera njihove zaštite”, piše u Programu.
Duklja – najveći potencijal koji još nije iskorišćen
Među svim lokalitetima posebno mjesto zauzima antička Duklja. Nekadašnji rimski municipij predstavlja jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Crnoj Gori, ali još nije valorizovan u mjeri u kojoj to zaslužuje.
Stručnjaci godinama upozoravaju da bi Duklja, uz odgovarajuća ulaganja, mogla postati jedan od najvažnijih kulturno-turističkih centara u regionu.
U Programu je predviđen nastavak aktivnosti na njenom istraživanju i zaštiti.
Slična logika primijenjena je i na ostale lokalitete koji imaju potencijal da postanu važni segmenti kulturnog turizma.
Osim toga upozorava se da brojna kulturna dobra zahtijevaju hitne intervencije.
Vrijeme je njihov najveći neprijatelj.
Vlaga, klimatske promjene, neadekvatno održavanje i prirodno propadanje materijala predstavljaju prijetnju velikom broju spomenika kulture.
„Prioritet imaju kulturna dobra kod kojih postoji neposredna opasnost od oštećenja ili gubitka kulturnih vrijednosti”, pojašnjava se u dokumentu.
To znači da će značajan dio sredstava biti usmjeren upravo na sanaciju najugroženijih objekata.
Veliki broj projekata odnosi se na zaštitu crkava, manastira i drugih objekata sakralne arhitekture.
“To ne iznenađuje. Sakralni objekti čine značajan dio nepokretnih kulturnih dobara Crne Gore. Kod pojedinih će biti finansirana izrada konzervatorskih projekata. Na drugima će biti izvođeni zaštitni radovi. Treći će biti predmet istraživanja koja treba da pokažu kakve intervencije su neophodne u narednim godinama”, ističe se u dokumentu.
Jedna od najvećih novina ovogodišnjeg Programa jeste digitalizacija.
Za razliku od ranijih godina, kada je najveći dio sredstava odlazio na građevinske radove, sada značajno mjesto zauzimaju projekti digitalnog očuvanja kulturne baštine.
Posebno se izdvaja digitalizacija zvučnih arhiva.
Naglašeno je da je veliki broj audio-zapisa postoji isključivo na magnetnim trakama koje ubrzano propadaju.
„Digitalizacija predstavlja jedini način trajnog očuvanja audio-zapisa nastalih na analognim nosačima koji su podložni hemijskoj degradaciji”, piše u Programu.
To znači da se ne čuvaju samo stari objekti.
“Čuva se i glas Crne Gore. Narodne pjesme. Kazivanja. Intervjui. Govori. Dokumentarni zapisi. Kulturna memorija”, planirano je u Programu.
Nematerijalna baština dobija mjesto koje zaslužuje
U Programu se ukazuje i promjena filozofije zaštite kulturne baštine.
Više nije riječ samo o kamenim zidinama, a sve veći značaj dobijaju običaji, usmena književnost, tradicionalni zanati i stare vještine.
Zbog toga su među finansiranim projektima zaštita nasljeđa Avda Međedovića, istraživanja tradicionalne prerade vune na Durmitoru, izdavački projekti i aktivnosti koje doprinose očuvanju kulturnog identiteta lokalnih zajednica.
Takav pristup u potpunosti odgovara UNESCO-voj Konvenciji o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, koja posljednjih godina postaje jedan od ključnih međunarodnih standarda.
Najveći problem ostaje nedostatak stručnjaka
U Programu je jasno navdeno da godinama nedostaje konzervatora, restauratora, te stručnjaka specijalizovanih za pojedine oblasti zaštite kulturnih dobara.
„Analizom stanja utvrđena je potreba za jačanjem stručnih kapaciteta u oblasti zaštite kulturnih dobara”, ističe se između ostalog u dokumentu.
Zbog toga Ministarstvo poseban značaj daje obrazovanju novih kadrova i saradnji sa Univerzitetom Crne Gore.
(CDM)
