Aleksandar Gajović u novom djelu „Pravila igre” spaja lična sjećanja, kulturnu istoriju i dokumentarnu vrijednost u priču o vremenu u Beogradu koje je oblikovalo generacije
Kada se uspomene pretvore u knjigu, prošlost ponovo progovori. Pisac Aleksandar Gajović objavio je novu, veoma zapaženu knjigu „Pravila igre”, u izdanju kuće „Multimediabooks”. Riječ je o djelu koje na osoben način spaja autobiografske zapise, hroniku jednog vremena i literarno svjedočanstvo o ljudima, događajima i kulturnom životu grada koji je i jedan od glavnih junaka.
Kroz lična sjećanja, precizna zapažanja i toplu naraciju, Gajović ispisuje knjigu koja istovremeno ima dokumentarnu vrijednost i snažan intimni pečat. Posebno mjesto u romanu zauzimaju muzika, pozorište i duh Beograda šezdesetih godina prošlog vijeka, kao i autorova iskustva iz legendarnog mjuzikla „Kosa”, u kojem je pjevao i koji je ostavio dubok trag na domaćoj kulturnoj sceni.
Jedan od najupečatljivijih odlomaka iz knjige posvećen je legendarnoj peruanskoj divi Imi Sumak, čiji je nesvakidašnji glas opčinio milione ljudi širom svijeta:
– Žena koju sam tada, sasvim slučajno otkrio, zanijeto pratio i znatiželjnim pogledom proučavao, bila je van svake sumnje slika i prilika čuvenog „Slavuja sa Anda”, kako su inače vokalnu solistkinju Imu Sumak nazivali svjetski mediji, ali i milioni muškaraca koje je svojim magičnim i nebeskim glasom decenijama opijala u prvoj polovini dvadesetog vijeka. Priznajem, opčinila je i mene, bez obzira na to što sam kasnije postao ljubitelj nekih drugih izvođača i muzičkih pravaca.
„Pravila igre” prirodno se nadovezuju na bogati opus Aleksandra Gajovića. Poslije zapaženih naslova „Tri drame za njeno rame”, „OZNA sve dozna”, „Prvi srpski tajkun”, „Za društvo u ćošku”, „Nazdravimo prijatelji(ma)” i „Veliki istorijski vremeplov”, novi roman nastavlja prepoznatljivu autorovu nit – spajanje stvarnosti i književne fikcije, istorije i ličnog iskustva, dokumentarnog i emotivnog.
Autor i ovoga puta pokazuje svoj specifičan pogled na ljude, događaje i fenomene koji su obilježili decenije domaće medijske, kulturne i javne scene. Njegovo pripovijedanje nije samo svjedočanstvo o jednom vremenu, već i podsjećanje na vrijednosti, ličnosti i atmosferu koje su nas oblikovale.
Četvrto najintimnije i najemotivnije štivo drži pažnju čitaoca od početka do kraja. Radnja je precizno konstruisana, tajna ljubav koja se proteže kroz priču i njen tragičan, a ipak utješan kraj vode ka katarzi, što je glavna odlika dobro napisanog i proživljenog romana.
– Nije biografski, mada su neka poklapanja i sinonimi bili neizbježni – kaže autor.
Nova knjiga potvrđuje i širinu Gajovićevih interesovanja – od publicistike i istorijskih tema, preko dramaturgije i političkog trilera, do intimne proze koja na uvjerljiv način čuva od zaborava ljude, mjesta i uspomene.
„Pravila igre” jesu literarni vremeplov i svjedočanstvo o epohi koja i danas živi u sjećanjima savremenika.
(POLITIKA)
