Mitropolit Joanikije osveštao crkvu u Draževini: Raduju se duše Milonjića bana i sina mu Andrije
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije jutros, u subotu poslednje pripremne sedmice za Veliki i časni post, 16. marta, kada naša Sveta crkva molitveno proslavlja Svete mučenike Evtropija, Kleonika i Vasiliska, osveštao je obnovljeni Hram Svetog velikomučenika Georgija u Draževini u LJešanskoj nahiji, i u njoj odslužio Svetu arhijerejsku liturgiju, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštvo i molitveno učešće vjernog naroda.
U arhipastirskoj besjedi na kraju Svete službe Božije, Mitropolit Joanikije je kazao da je ovo veliki dan za Draževinu i za sve koji ovdje žive i koji su se potrudili oko obnove ovoga svetoga hrama, kao i za cijelu pravoslavnu vaseljenu jer ovaj hram, koji je nekada blistao u svojoj punoj slavi, pa potom zapustio i bio ponižen, nikada nije izgubio svetost. NJegovi temelji su bili sveti i oni su privukli dobre ljude, iz ovoga ali i iz drugih mjesta, koji su vidjeli svoju mogućnost da učestvuju u obnovi ovoga hrama i tako dobiju blagoslov i za sebe i svoje spasenje i za svoje porodice na mnoga ljeta.
“Ovo je mjesto znamenito i njegovo znamenitost uvećava i uveličava ovaj sveti hram, tako je to bilo u prošlosti, tako će to biti, očigledno, i u budućnosti. Ovdje ćete imati priliku da se, kad god zaželite, saberete na Svetu službu Božiju, da se Bogu pomolite, da se pričestite Svetim tajnama Hristovim, da svoju djecu krštavate, mladence vjenčavate i svako dobro ovdje da primite od Boga koji je pokazao milost, izlio svoju blagodat na sve one koji su se potrudili oko obnove ovoga Svetoga hrama”, besjedio je Vladika Joanikije.
Primjetio je da su obnovitelji ove svetinje imali veliki motiv – zadužili su ih njihovi preci, a naročito čudesna istorija Milonjića bana i njegovoga sina Andrije i svega onoga što je NJegoš opisao u “Gorskom vijencu”.
“Mi smo danas na tom znamenitom mjestu koje je NJegoš očigledno dobro poznavao i ne slučajno unio u Gorski vijenac. I sve ono što je u njega unešeno je znamenito i veliko, i ovaj sveti i veliki dan pokazuje da se NJegoš nije uzalud sjetio ovoga mjesta, da ga tako lijepo opiše u Gorskom vijencu”, istakao je Visokopreosvećeni, dodavši da su ljudi, koji su obnavljali ovaj sveti hram, htjeli da se oduže svojim precima i da su, uprkos velikom trudu, to djelimično učinili jer njima nije bilo lako ni ovu crkvu graditi, niti opstajati u ovome mjestu.
Posebno je naglasio da ovo mjesto nije bogato u nekom zemaljskom smislu, ali je bogato čestitošću, dobrotom, junaštvom i svakom vrlinom te da je to ono bogatstvo koje ne propada, dok sve zemaljsko polako vene i odlazi:
“Ali ono što je duhovno, ono što je Božije i Božansko, ono uvijek ima svoje dejstvo, tako je i ovaj sveti hram privukao vas i sabrao oko svojih svetih temelja i objedinio.”
Na kraju je Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije zablagodario svima koji su učestvovali u obnovi ovoga svetoga hrama, ističući da se ovom obnovljenju raduju i mnoge duše na nebesima:
“Raduju se duše Milonjića bana i sina mu Andrije i duše svih vaših predaka koji su vjeru čuvali, čestitost i poštenje njegovali i bratsku slogu i ljubav oko ovoga svetoga hrama utvrđivali. Neka Bog blagoslovi porodicu Milonjić i sve one koji su ovdje dali svoj prilog.”
Najvećim odlikovanjem Mitropolije crnogorsko-primorske, ordenom prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca, Mitropolit je odlikovao gospodina Veselina Milonjića za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a naročito za požrtvovani trud i rad na obnovi Crkve Svetog velikomučenika Georgija u Draževini.
Istim povodom arhipastirskom gramatom Mitropolit je odlikovao i gospodu Radovana Radovića, proslavljenog košarkaša Nikolu Mirotića, Vladimira Vanju Čađenovića i Radoša Zečevića.
Sabranje je nastavljeno uz prigodan program i trpezu ljubavi.