Mitropolit Joanikije o svom prethodniku: Bio je kao orao – visoko nad mnogim brigama, mnogim mislima i nad mnogima u ovome svijetu!

U ponedjeljak 30. oktobra 2023. godine, povodom treće godišnjice od upokojenja svetopočivšeg Mitropolita Amfilohija odslužena je Sveta Arhijerejska Liturgija i parastos sa malim pomenom sa početkom u 9 časova.

Nakon Svete Liturgije, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije se zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, monaštvu i vjernom narodu koji su došli u hram na ovaj veliki dan, kada se sjećamo blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.

”Njegov dan, njegov spomen je uoči Svetog Petra Cetinjskoga i uoči dana upokojenja Svetoga Petra IILovćenskog Tajnovidca. On se pridružio dvojci velikih i svetih svojih prethodnika. Kada govorimo o njemu, govorimo kao o svetom čovjeku. Nije lako o njemu govoriti, jer on je bio kao orao – visoko nad mnogim brigama i nad mnogim mislima i nad mnogima u ovome svijetu”, rekao je Mitropolit Joanikije i dodao da je uvjeren da je svaki čovjek Mitropolita Amfilohija doživio kao svoga duhovnoga roditelja i pokrovitelja.

Vladika je naglasio da, sve što je Gospod dao svom ugodniku, to je i procvjetalo, obnovljene svetinje, veliki hramovi u Podgorici i Baru, obnovljena Bogoslovija Svetog Petra Cetinjskog i duša cijelog naroda.

”Svako od nas ko je učio neke škole, pamti pojedine dobre nastavnike kod kojih je milina bilo učiti i one čija su predavanja bila pamćena i nije trebalo mnogo učenja posle njihovih predavanja jer su sve znali da objasne, znali su da prenesu znanje. Isto tako pamtimo pojedine koji taj dar nisu imali pa su se i oni mučili sa đacima i studentima, a i đaci i studenti su se mučili sa takvim profesorima koji nisu pedagozi. To je poseban dar koji je nesumnjivo imao, i to u ogromnoj mjeri, naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije”, rekao je Mitropolit Joanikije, govoreći o pedagoškom daru Mitropolita Amfilohija i o tome kolikog je uticaja imao na mnoge generacije studenata i đaka.

Takođe je govorio kako je blaženopočivši Mitropolit imao dar razgovora sa svim uzrastima, sa svakim čovjekom, od najobrazovanijeg i najzrelijeg čovjeka, do maloga djeteta: ”Znamo koliko su ga djeca voljela i sa djecom bio je kao dijete. On, starac od 80 godina, znao je da se spusti na nivo djeteta i vidjeli smo da je on sačuvao djetinju čistotu i djetinju radost u svojoj duši cijelog svog života, i zato su djeca njemu kao Božijem čovjeku, kao pravom i istinskom učitelju, hrlila želeći da uzmu njegov blagoslov, a on je svakoga znao, ne samo da blagoslovi, nego i da pomiluje, da upita, da utješi, da uputi, zatomu djeca pjevaju najljepše pjesme.”

”A već kakav je bio propovjednik! Kakvog autoriteta, kakve riječi! On je zapravo govorio ono što je imao u sebi, u svome srcu, u svojim mislima, ono što je sam svojim životom svjedočio. Nije govorio mnogo iz knjiga. Ta riječ, iako je on znao riječ iz knjiga, naročito iz Svetog pisma, ali koristeći riječi iz Svetoga pisma, on je govorio onu riječ koju je doživio i prenosio iskustvo, bio apostol Hristov”, govorio je Mitropolit Joanikije o njegovom daru riječi i duhovništva, naglasivši da duhovna čeda nije privoljavao sebi već Gospodu želeći da ih nastani u naručje Božije i da ih privede spasenju, da nađu smisao života.

”Neka Gospod upokoji njegovu dušu sa svima svetima. Mnogo se potrudio i neka ga Gospod nagradi za njegove trudove, za njegovu žrtvu, za njegova raspeća, za njegove brige, za njegove suze koje je izlivao za svoju pastvu, za svoj narod, a posebno za Crnu Goru. Evo, imamo tu priliku da vidimo kako ga Bog obdaruje, kako narod stalno u rijekama dolazi njegovom grobu, i pravoslavni i oni koji su druge vjere, da njemu povjere svoje brige, svoje misli i da nađu utjehu kod njegovoga svetoga groba”, zaključio je Mitropolit Joanikije.