Mitropolit Joanikije: Crna Gora se otuđila od vjere rušenjem Njegoševe kapele, Mitropolit Amfilohije tu vjeru i taj duh obnovio

U Novom Sadu je juče u organizaciji Njegoševog odbora Matice srpske održana manifestacija “Dan Gorskog vijenca” koja je ove godine bila posvećena svetopočivšem Mitropolitu Amfilohiju.

Mitropolit Joanikije je u svom obraćanju zahvalio članovima Odbora na izboru za predsjednika. O blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju, rekao je on, govoriti je i lako i nije lako.

“Lako je zato što se zaista ima šta reći, a teško je, naročito u jednom kraćem govoru, objediniti sve ono što bi trebalo reći, jer je čovjek bio velikih, vaseljenskih razmjera duha, velikih darova, velikog obrazovanja, talenta – i velikog djela”, rekao je Mitropolit Joanikije.

Kazao je da je u današnjem vremenu važno naglasiti činjenicu da Mitropolit Amfilohije potiče iz jedne klasične srpske patrijahalne porodice.

“Iz velikog porodičnog grmena izrastao je takav lav kao što je bio Mitropolit Amfilohije”, kazao je on.

Kazao je da pored vidljivih rezultata obnove zapustjelih i gradnje novih hramova u Crnoj Gori postoje i rezultati rada Mitropolita Amfilohija koji nijesu vidljivi na prvi pogled.

“On je obnovio vjeru, on je obnovio duh, on je vratio Crnu Goru samoj sebi. Bila se poprilično otuđila i krenula neizvjesnim putem, naročito od trenutka rušenja Njegoševe kapele na Lovćenu. To je bio jedan apokaliptički znak za Crnu Goru, a čini mi se i za cio srpski narod, jer Lovćen je sa Njegoševim grobom i sa Njegoševom kapelom bio svetionik ne samo Crnoj Gori nego, kako je Sveti vladika Nikolaj govorio i cijelom Srpstvu”, rekao je Vladika Joanikije.

Kazao je da je činom rušenja Njegoševe kapele došlo do neprirodnog i nezakonitog spoja između nacizma i komunizma.

“To kažem zato što je osnovnu ‘argumentaciju’ za rušenje lovćenske kapele dao jedan nacista, jedna opskurna ličnost, sluga Ante Pavelića, nažalost porijeklom iz Crne Gore iz Pipera Savić Marković Štedimlija. Te njegove ‘argumente’ su prihvatili komunisti voljom Josipa Broza Tita”, objasnio je on.

Rekao je da je Mitropolit Amfilohije, kada je došao u Crnu Goru kao nadležni arhijerej, doživio nevjerovatnu i organizovanu opstrukciju.

“Odmah su mu napravili incidente pred Cetinjskim manastirom, došlo je do sukoba koji su bili proizvedeni poznatim udbaškim metodama da bi mu napravili što više problema na samom početku njegove službe. Da je bio neko drugi na njegovom mjestu vjerovatno da u tako užasnoj situaciji ne bi mogao ništa da uradi. A meni se čini da je to izazvalo svu njegovu energiju. To je, prosto, njemu bio izazov. I on je u takvoj jednoj situaciji, sa mnogo protivljenja, ali, slava Bogu, i uz ogromnu podršku vjerujućeg naroda i naroda koji ima savjesti i časti i poštenja uspio. Sav je taj narod stao uz Mitropolita Amfilohija i došlo je do jedne borbe na duhovnom planu koja je trajala do poslednjeg njegovog izdisaja. Mitropolit Amfilohije je budio narod”, naglasio je Mitropolit Joanikije i dodao da je taj narod, kad je došlo stani pani ustao i odbranio svoju Crkvu, ne samo hramove, zgrade, zdanja, imovinu nego pamćenje, čast i obraz, sadašnjost, prošlost i budućnost Crne Gore.

Mitropolit Joanikije je posebno naglasio da se Mitropolit Amfilohije poslednjih godina svoga života mnogo bavio Njegošem i otkrio u njegovom djelu teologiju predanjsku, biblijsku, svetootačku saopštenu pjesničkim jezikom.

“Otkrio je kod Njegoša poeziju svjetlosti, kojom se on, Mitropolit Amfilohije bavio i ranije, ali tek je negdje krajem svoga života otkrio da sve ono što je našao kod svetih Otaca imamo i kod Njegoša saopšteno ne akademskim nego i pjesničkim jezikom. I nije čudo što je Njegošev Gorski vijenac nazvan Narodnom Biblijom iz koje se ljudi mogu učiti prije svega vjeri, ali i časti i poštenju i izgrađivanju karaktera i vrlina”, kazao je Mitropolit Joanikije.

Akademik Matija Bećković je podsjetio na riječi Fjodora Mihajloviča Dostojevskog da ljudi vole pad pravednika i njegovu sramotu, ali da Bog ne voli.

“Tako je borba koju je vodio Mitropolit Amfilohije završena njegovom slavnom pobedom. Najveće priznanje koje je on dobio desilo se u času njegove smrti. Nebo i Sveti Luka odlučili su da ga pozovu u lučinske dane kad i Svetog Petra Cetinjskoga i Petra Drugog lovćenskog Tajnovidca. Tako je sastavio tri monaha, tri Hristova vojnika u Tri jerarha”, rekao je on.

Dodao je da misli da nije slučajno to što je najznamenitija ikona u manastiru Morači ona Svetog Luke.

“To je ona ikona na kojoj su tri ikone. gdje Sveti Luka po živome modelu slika Bogorodicu, pa je na toj slici i Bogorodica i Sveti Luka i svi zajedno sa njegovim žitijem. A ta ikona se našla baš u manastiru Morači, nedaleko od mesta rođenja Mitropolita Amfilohija. Ko je mogao slutiti da će Sveti Luka i nebo, prateći sve ono što je on radio, odlučiti da potvrde njegov život i da mu odaju najveće priznanje od svih koje je on dobio na zemlji i od ljudi”, kazao je akademik Bećković.

Dodao je da su dva Petra čekali onoga trećega, ko će biti taj koga će im Sveti Luka pridružiti.

“Jer to da se Njegoš upokoji na Svetog Luku, da to bude isto i sa Svetim Petrom i da Svetoga Petra iskopaju posle godine dana od njegove smrti, na Svetoga Luku, i da se sve to ponovi u naše dane na Mitropolitu Amfilohiju, to je ona nezalazna, nezaobilazna slava da ćemo mi uvek, dok je sveta i veka, slaviti njega sa ovom dvojicom kao svetu trojicu. Oni se više ne mogu razdvojiti”, kazao je on.

Kazao je da je Mitropolit Joanikije u Sabornom hramu u Podgorici uredio grob Mitropolita Amfilohija onako kako je odredio Sveti Luka.

“Da se iznad njega naslika ta ikona iz Morače, da se pored njega pojave dva Petra i svi ostali i da njegov grob postane ćivot, pored onoga Svetoga Petra, pored onoga Ostroškoga Čudotvorca i da niko neće više ići pod Ostrog a da prvo ne svrati u Podgoricu i neće ići u Cetinje da se pokloni Svetom Petru da prvo ne prođe pored onog paraklisa u Sabornom hramu u Podgorici gde počiva već drugu godinu Mitropolit Amfilohije. I tamo je već svaki dan neprekinuta kolona, i to su već četiri temelja, četiri neskršiva stuba na kojima počinje da postoji Crna Gora”, zaključio je akademik Matija Bećković.

Drugi dio manifestacije posvećen je Gorskom vijencu i 1847. godini kao jednoj od najznačajnijih godina za istoriju naše književnosti i kulture. Pored Mitropolita Amfilohija, Matije Bećkovića i Mira Vuksanovića govorili su i Dragan Stanić, Jasmina Grković Mejdžor i Goran Maksimović.

Ovoj svetkovini prisustvovali su i Preosvećena gospoda Episkopi bački Irinej i sremski Vasilije.