Mitropolit Joanikije: Bratsko izmirenje, međusobno razumijevanje i ljubav čine nas prijemčivim za Božiju blagodat
„U sve što je vrijedno pomena i pohvale utkani su žrtva i ljubav, a naši veliki preci su svjedočili da je za opstanak porodice, naroda i države, pored materijalnog bogatstva, važno i duhovno, s tim što je ovo drugo važnije i trajnije“, poručio je u vaskršnjoj poslanici mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. On se nada da će nove generacije uspjeti da prevaziću stare, najčešće vještački izazvane podjele i razdore u našem narodu.
Mitropolit u vaskršnjoj poslanici ističe da se Hristova Bogočovječanska ličnost poistovjećuje sa njegovim vaskrsenjem.
„U prethodnim danima posta i pokajanja ispisivali smo stradanja Hristova na svojim srcima, a danas smo se sabrali na ovu pashalnu radost kao saučesnici njegovog Vaskrsenja. Mi koji smo svojim duhovnim očima vidjeli poniženje i smrt Gospodnju na Krstu sada u svjetlosti Vaskrsenja cjelivamo Krsno Znamenje kao znak pobjede i vječne Hristove slave. Spasitelj je ustao iz groba kao „prvjenac iz mrtvih“ (Otk. 1, 5) za kojim sljeduju svi oni koji u njega vjeruju. Iako smrt i dalje postoji, ona je pobijeđena i obesnažena. Prestala je biti prokletstvo, izgubila je silu i postala privremena, kao san i kapija prelaska u život vječni i netruležni“, naglasio je mitropolit crnogorsko-primorski.
Kako je dodao, učestvujući svim srcem zajedno i saborno u ovom pashalnom slavlju, najprije u hramu, sjedinjujući se sa vaskrslim Gospodom kroz svete tajne njegove, sjedinjujemo se i jedni sa drugima u bratskom miru i ljubavi Božijoj.
“ Od toga, draga braćo i sestre, nema ničeg prečeg ni važnijeg. Bratsko izmirenje, međusobno razumijevanje i ljubav čine nas prijemčivim za Božiju blagodat, koja se uvijek izliva na sabor vjernih u Crkvi, a preko nje i na cio svijet. Gospod nam je otkrio da se smisao života postiže služenjem i ljubavlju koja se žrtvuje za spasenje bližnjih: „Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi, i dade život svoj u otkup za mnoge“ (Mt 20, 28). Iz našeg vjekovnog hrišćanskog iskustva znamo da su u sve što je vrijedno pomena i pohvale utkani žrtva i ljubav. Naši veliki preci su izgrađivali i živjeli hrišćansku etiku vjekovima njegujući vrijednosti čojstva i junaštva. Oni su svjedočili da je za opstanak porodice, naroda i države, pored materijalnog bogatstva, važno i duhovno, s tim što je ovo drugo važnije i trajnije“, ističe mitropolit Joanikije.
Na Vaskrs najsvečanije godišnje bogosluženje
Protojerej Predrag Šćepanović objašnjava da se na Veliku subotu služi sveta liturgija, a da se na sam dan Vaskrsa služi najsvečanije godišnje bogosluženje: vaskršnje jutrenje i u nastavku sveta liturgija sa pričešćem vjernika koji su postili 49 dana, a neki poslednju sedmicu.
„Liturgija u sebi sjedinjuje Boga i čovjeka, anđele, pravednike i nas grešnike, a prošlost i i sadašnjost postaju jedno. Liturgija je srce svekolike tvari i ona nam nagovještava Osmi nezalazni dan Carstva Nebeskog, koji je cilj našeg zemaljskog putovanja. Neki govore da se Bogu možemo moliti na svakom mjestu, što je tačno. Međutim, samo u crkvi možemo prinijeti Bogu blagodarnost za život i sve radosti koje život nosi i samo u crkvi, na svetoj liturgiji, možemo se pričestiti Tijelom i Krvlju Hristovom. Svetitelj naših dana, Ava Justin Ćelijski blagovijestio je da „ne može da shvati kako neko može biti tužan u svijetu u kome se služi liturgija“. Svetim liturgijama prisustvuje i ispunjava hramove do poslednjeg mjesta sve veći broj ljudi, naročito djece i mladih, što nam daruje osjećanje da ima nade za ovaj svijet koji u zlu leži, ima spasenja, jer ima Spasitelja koji je vaskrsenjem pobijedio poslednjeg neprijatelja: smrt. Pozdravljamo jedni druge trijumfalnim pozdravom ostvarene nade i radosti: Hristos vaskrse – Vaistinu vaskrse, tugu odnese, radost donese“, poručio je protojerej Šćepanović.
On u vaskršnjoj poslanici poziva sve vjerne da se mole za prekid rata i prolivanja bratske krvi u Ukrajini.
„Sa velikom zabrinutošću gledamo kako ukrajinske vlasti, za interes jedne raskolničke i nekanonske grupe sumnjivog vjerskog identiteta, otimaju drevne i znamenite svetinje Ukrajinske pravoslavne crkve, na čijem je čelu Njegovo blaženstvo mitropolit kijevski i sve Ukrajine gospodin Onufrije. To nije samo kršenje vjerskih prava i sloboda, nego, nažalost, državni teror i pokušaj zatiranja izvornog pravoslavlja u Ukrajini. Gledajući kako ova raspeta Crkva, počevši od njenog poglavara, arhijerejâ, sveštenstva, monaštva i vjernog naroda, smireno i hrabro trpi uvrede, klevete, pljačke i otimanje hramova, istrajavajući na golgotskom putu Hristovom, uvjereni smo da će Gospod na nju izliti svoju milost i da će ona poslije ljutih stradanja i gonjenja izaći pred lice cijelog svijeta ojačana hiljadama novih ispovjednika i mučenika. Stradanja koja danas trpi Ukrajinska pravoslavna crkva pretrpjela je i naša sveta Crkva mnogo puta u svojoj istoriji. Ista takva stradanja, ako ne i gora, pretrpjeli su pravoslavni Srbi na Kosovu i Metohiji, od strane albanskih terorista, od 1999. do 2004. godine. Nesumnjivo da je to vrijeme rodilo mnoge srpske kosovsko-metohijske mučenike postradale za ime Božije i vjeru pravoslavnu koji će u budućnosti, kad Bogu bude ugodno, zablistati svetošću svoje žrtve na nebu naše Crkve. Stradanje našeg naroda na svetoj zavjetnoj srpskoj zemlji produžilo se do dana današnjeg i ko zna kad će prestati. Vidimo, međutim, da se istovremeno cio srpski narod sve više vezuje za svoju raspetu braću i svetinje. Svjedoci smo da naša blagočestiva duhovna čeda iz Crne Gore, naročito mladi, redovno odlaze na svete službe i poklonjenje svetima u Pećku patrijaršiju, Visoke Dečane, Gračanicu, Devič i ostale nemanjićke kosovsko-metohijske svetinje. Svi vjerni znaju da je Kosovo naš sveti i nepokolebljivi presto. Što smo bliži njemu bliži smo Bogu. Ako ga svagda imamo u svome srcu, ako ga se ne odreknemo, bez obzira na prijetnje i pritiske, imaćemo dostojno mjesto pod kapom nebeskom, rame uz rame sa ostalim istorijskim i prosvećenim narodima – poručio je mitropolit u vaskršnjoj poslanici.
Jaje kao simbol novog života
Protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski, podsjeća u izjavi za „Dan“ da je Vaskrs najveći praznik za hrišćane, radost nad radostima i kvasac novog, vječnog života, života koji se ne završava smrću, to jest „sa dva metra groba“. Govoreći o običajima koji se vezuju za Vaskrs i dane prije ovog praznika, Šćepanović kaže da kao što je Gospod Bog darovao sebe rodu ljudskom, pobjedu nad smrću, tako i ljudi jedni drugima daruju vaskršnja jaja.
„Jaje je simbol novog života i prirode koja u toku godine umire i vaskrsava, i obnavlja se. Vaskršnja jaja se farbaju na Veliki petak. Dok farba jaja, misli domaćice su na onom strašnom mjestu Golgota, sa Hristom nevinim pravednikom koji strada zbog naših grijehova. Jajima koja se kuvaju dodaje se osveštana vaskršnja vodica koju je osveštao nadležni parohijski sveštenik u toku Vaskršnjeg posta, ili bogojavljenska vodica. Prvo jaje se čuva do narednog Vaskrsa i ono se u narodu naziva čuvarkuća. Jaja se prije farbanja mogu šarati i ukrašavati raznim bojama, kada se na jaje nacrtaju krstovi, cvjetići sa riječima: Hristos vaskrse – Vaistinu vaskrse. Farbanje jaja simboliše sjećanje na istiniti događaj kada je Marija Magdalena, kojoj se vaskrsli Hristos javio kao mironosici jer je ona imala hrabrosti da prva dođe na njegov grob, pozdravila cara Tiberija riječima „Hristos vaskrse“, predavši mu crveno jaje, koje je simbol nevino prolivene krvi Hristove. Od tada je crvena boja postala boja vaskrsenja“, objašnjava otac Predrag.
Česta je nedoumica da li se jaja farbaju i u godini kad se neko upokojio.
„Naravno da se farbaju, upravo i više te godine, za dušu pokojnika i da se ta jaja ponesu osmi dan po Vaskrsu na grob pokojnika, na Pobusani ponedjeljak, 24.aprila“, pojašnjava naš sagovornik.
Ističe da smo dužni njegovati sabornost i boriti se za što bolji kvalitet života.
„Da bismo to postigli, treba sa najvišeg nivoa obratiti punu pažnju na obrazovanje i vaspitanje djece i omladine. Svetoj pravoslavnoj vjeri je svojstveno da se, pored njegovanja duhovnosti, bavi i prosvjetom i kulturom. Kao što smo to radili u prošlosti nastavićemo i ubuduće“, naglasio je mitropolit Joanikije.
Mitropolit poziva na čuvanje duhovnog nasljeđa Svetog Save i Njegoša, Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog.
„Pomolimo se svi zajedno u slobodi slave djece Božije da Gospod izlije svoj mir i blagodat na djecu i omladinu, na stare i mlade, na cijelu svoju Crkvu i na sve one kojima je milost i pomoć Božija potrebna. Dijeleći sa vama, draga braćo i sestre, sveopštu pashalnu radost, srdačno vam čestitamo svijetli praznik Vaskrsenja Hristovog vječno radosnim pozdravom: Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse“, poručio je mitropolit u vaskršnjoj poslanici.
(dan.co.me)