Mitropolit Joanikije: Bez povjerenja jednih prema drugima ne možemo ništa dobro učiniti, ono stoji u osnovi svega – porodične zajednice i odnosu među ljudima

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i egzarh Sveštenog trona pećkog g. Joanikije danas, 13. oktobra, u šesnaestu nedjelju po Duhovima, kada naša Sveta crkva proslavlja Svetog sveštenomučenika Grigorija i Svetog Mihaila Kijevskog, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru.

Visokopreosvećenom Mitropolitu sasluživali su protojereji Igor Balaban, Aleksandar Lekić i Blagoje Rajković, jeromonah Amfilohije i jerođakon Sionije, sabraća Cetinjskog manastira, kao i đakon Ognjen Boričić, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.

Tumačeći današnje jevanđelsko začalo o talantima, Mitropolit Joanikije je podsjetio da je Gospod i Spasitelj naš Isus Hristos kada je propovijedao Jevanđelje spasenja, uzimao vrlo često slike iz našeg običnog, svakodnevnoga života i otkrivao ne samo tajne našega života, nego istovremeno i tajne svete pravoslavne vjere, koja ispunjava život pravi, istinski, božanski, sadržajem i smislom i daruje novi život – život vječni.

„Otkriva nam Gospod da bez povjerenja jednih prema drugima ne možemo ništa zajednički dobro učiniti. Povjerenje, dobra volja bez zadnje namjere, stoji u osnovi svega, i u osnovi porodične zajednice i u odnosu među ljudima. Kada ljudi prave neki ugovor iako to treba i da zapišu i da potvrde svojim potpisima, znaju dobro da im ništa ti potpisi, sve ono što je napisano, neće vrijedeti ako ne vjeruju jedan drugom“, besjedio je Vladika Joanikije, dodavši da se i u današnjem Jevanđelju upravo o tome radi – o povjerenju.

Pojašnjavajući ovu priču o talantima, u kojoj znameniti gospodar, a iza njega se krije sam Gospod Isus Hristos, daje novce svojim slugama, jednome pet talanata, drugome dva, a trećemu jedan, da rade sa njima dokle se on ne vrati, Visokopreosvećeni Mitropolit je kazao da je upravo gospodar, prvi pokazao to povjerenje, a onda i prva dvojica koji su otišli i radili sa povjerenjem u svoga gospodara, da će zato biti nagrađeni i da će učiniti dobro djelo. Međutim, treći, onaj što je primio jedan talant, počeo je odmah da sumnja zašto mu je gospodar dao, da li ga iskušava… I, naravno, on ništa nije ni uradio, dok su prethodna dvojica umnožili svoje talante i donijeli gospodaru one koje im je on dao uz veliki dobitak. Gospodar ih nagrađuje za to, ne samo u ovome životu, pohvaljujući ih da su dobre i vjerne sluge: Dobro, slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svoga.“

„Gospodar obećava nagradu, i ovoga i onoga svijeta, što će naravno i ispuniti jer su obećanja njegova istinita. A ovaj treći koji ništa nije radio, on je, naravno, želio da se opravda: znao sam da si ti tvrd čovjek: žanješ gdje nisi sijao, i sabiraš gdje nisi vijao; pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje. Vidite sa kakvim mislima je primio taj dar! Sa sumnjom, podozrenjem, sa pakosnim mislima i naravno da ništa nije mogao uraditi. A kad kaže da je zakopao talant u zemlju, zakopao ga je u tamu strasti, samoljublja, samoživosti, u tamu zemaljskih briga i tada čovjek i da hoće, sa takvim mislima, ne može napraviti ništa dobro“, poučio je sabrane Mitropolit crnogorsko-primorski.

Dakle, zaključio je Vladika, oni prvi sa dobrim mislima, sa povjerenjem prema svome gospodaru, sa smislom da će nešto dobro uraditi i da će ispuniti volju gospodara svojega i da će im to sve biti na spasenje, umnožili su svoje talante, dok je treći išao sa potpuno suprotnim mislima i ništa nije učinio.

Priču o talantima Visokopreosvećeni je približio sabranima i na primjeru učenika Cetinjske bogoslovije, za koje je kazao da već po dolasku pokazuju različite talente, koji su od Boga dar, i ako se na njima radi, oni će da zasvijetle i da se umnože. Tako kada u Bogosloviju dođe đak koji ima sluha i glasa, a još ništa ne zna da pjeva, čim počne na tome raditi, odmah se taj njegov dar od Boga razvija.

„Onaj koji nije znao ništa pjevati, za tri četiri godine postane izvrstan pojac i ljepota ga je slušati na svetim bogosluženjima. On je umnožio svoj dar ne samo za sebe, nego i radi Crkve Božije. On svoj dar više ne upotrebljava samo za sebe, svoje zadovoljstvo, nego na slavu Božiju, ukrašavajući i uljepšavajući sveta bogosluženja. Vidite šta znači umnožiti jedan dar! Tako je isto i sa znanjem, ako stvarno neko ima želje da uči i napreduje, da radi na tome, on će sigurno uz Božiju pomoć i blagoslov, i uz svoj trud, puno i postići. A onaj koji se stalno ispunjava zavišću, sumnjom, pakošću, mržnjom, on ne može ništa dobro da učini ni za sebe ni za druge, zapravo cijelo vrijeme radi na svojoj propasti.“

Podsjetivši da u današnjem Jevanđelju gospodar kaže: Nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba, Arhiepiskop cetinjski je objasnio da je to tama zlih misli sa kojima je zapravo i živio ovaj zli i lijeni sluga, koji nije htio ništa da radi, podozrevajući stalno na svoga gospodara, nemajući povjerenja i stalno ga osuđujući u svome srcu:

„To je ta tama mržnje, pakosti, koja cijeloga čoveka pomrači, to je ta tama od koje treba da se sklanjamo. Gospod naš Isus Hristos donio je svijetlost u ovaj svijet i u ovaj naš život, da nam otvori puteve spasenja, puteve dobra, puteve stvaranja, puteve napredovanja. I sa povjerenjem da idemo da primimo NJegovu riječ i da idemo NJegovim stopama, da napredujemo, kao što govori Sveti apostol Pavle, iz sile u silu, umnožavajući svoje talente koje nam je Bog dao, da zasvijetli i naša duša i naše misli, i naši talenti, svijetlošću Božijom. A to je svijetlost Carstva nebeskog – Hristova svijetlost koju je On došao da nam daruje kao onaj oganj koji sagorijeva sve ono što je loše, što je mračno, što ugrožava naš život i prosvetljuje naše misli i umove, naša srca i naše duše, da činimo dobra djela, da hodimo u svijetlosti, kao što govori Sveti apostol Pavle“, zaključio NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

(Mitropolija)