Mistik u koži premijera

PIŠE: SIBIN

Premijer Krivokapić prof. Zdravko ima ambicije ka – onostranom. To se, vaistinu, rijetko sreta u politici koja je, je li, vještina mogućeg.

Jednim dijelom odvojen od svijeta, premijer upućuje blagu primjedbu stradalnom stadu da se isuviše posvećuje materijalnim stvarima, podsjećajući da smo ovdje, dolje, zakratko, kako on tako i mi, sve zbog prvobitnog grijeha. (Premijer je htio možda citirati Gautamu Budu, koji reče: „Starajte se o spasenju duše.“)

Ili je, ko će ga znati, mislio na mistika Jakob Bemea, koji uvidje da je „jedna muva više u Bogu, nego Anđeo izvan Boga.“

Bogotražitelj, Zdravko, ipak se ne odriče ovozemaljske vlasti i svih beneficija koje uz nju idu. Naprotiv!

Reče li da bi čak mogao biti i diktator, ali, eto, neće. Svu mu je udobnija visoka fotelja, što i ne krije, mada se to kosi sa ontoteološkim zanosima za kojim poteže, on, neboskloni rab, koji ipak toliko insistira na diplomi, što se kosi sa vertikalnim znanjem…

Čekam, da skratim, trenutak kad će Zdravko konačno citirati i Svedenborga, a onda, riječ dajem, pakujem prnje i palim preko grane, jer pored mr Bečića „našeg“ Alekse u politici, trpiti još i Zdravkove faze u kojima sebe otkriva kao ranohrišćanskog mistika, zaista bi bilo previše.