Miroslav Lekić: U „Ruskom konzulu“ smo pokušali da uhvatimo „neku vrstu opštih elemenata“ koji definišu srpsko-albanske odnose, Laušević nas je sve motivisao

Gost nove epizode video-serijala Tanjug Reflektor bio reditelj Miroslav Lekić koji je govorio o svom filmu „Ruski konzul“.

Lekić je rekao da mu se čini da je nakon nedavne premijere na FEST-u i ulaska u bioskope film jako dobro prihvaćen i da je percepcija gledalaca onakva kakvu su očekivali.

Prema njegovim riječima, kod „Ruskog konzula“ je bilo dosta problema oko adaptacije, pošto u romanu postoji veza sa drugim djelom Vuka Draškovića „Nož“ – kog je takođe bio pretvorio u film.

„Postoje veze između romana ‘Ruski konzul’ i ‘Nož’ koje ne možete imati u filmu. Ako bismo to objašnjavali stvarno bi oduzelo jako mnogo vremena. Tako da smo odmah odustali od ideje da stvorimo nekakvu vrstu linearne adaptacije romana“, naveo je reditelj.

Lekić je rekao da su se u „Ruskom konzulu“ odlučili za resetovanje likova i njihovih biografija, koje kreću iz od nule, i nemaju nikakve veze sa biografijama likova u romanu.

„Bilo je jako komplikovano zato što je ‘Ruski konzul’, malo više od ‘Noža’, roman stanja, prepričavanja ideoloških tokova svijesti, svega onoga što je romanu primjereno, a filmu ne toliko“, objasnio je Lekić.

Prema njegovim rečima, film „Ruski konzul“ je u suštini rađen po motivima romana, čija je suština zadržana, ali jeste dosta toga promijenjeno.

Govoreći o aktuelnosti filma, Lekić je primijetio da je to „veoma komplikovana tema, teren u kojem veoma lako možete da skliznete u određenu vrstu političkog pamfleta, da jednostrano pokažete cijelu priču“.

Lekić je naveo da je u „Ruskom konzulu“ najprije pokušao da uhvati „neku vrstu opštih elemenata“ koji definišu srpsko-albanske odnose, ali je shvatio da je to nemoguće i odlučio je da se bavi individualnim sudbinama.

Prema njegovim rečima, dešavanje filma, početak sedamdesetih godina, je vrijeme zaoštravanja međunacionalnih odnosa, ne samo na Kosovu i Metohiji, nego i oko „Hrvatskog proljeća“, „i to je period u kom je možda počeo definitivni raspad Jugoslavije“.

Govoreći o poslednjoj ulozi Žarka Lauševića (1960-2023) u „Ruskom konzulu“, Lekić je primijetio da je glumac dosta uticao na nastanak film, pošto je od početka, prve ideje prije 20 godina, bio uključen u projekat.

„U jednoj fazi je bio skoro saradnik na scenariju. Imali smo intenzivne razgovore vezane prije svega za scenariju, kad smo došli do nekih ključeva na koji način postaviti scenario u odnosu na knjigu“, naveo je reditelj.

Lekić je dodao da je Laušević motivisao druge glumce tokom rada na filmu, pošto su preko mjeseca i po imali probe u njegovom stanu, gdje je i za druge likove davao savjete kolegama i razmjenjivao mišljenja.

Prema njegovim riječima, svi su imali veliko poštovanje prema Lauševiću, koji nije želio da se njegova riječ prihvata kao poslednja ili da postoji strahopoštovanje gdje niko neće smjeti ništa da mu kaže.

Iako je bolest već bila počela, Laušević nije tražio nikakvu poštedu i insistirao je da mu se kaže ako se Lekiću nije sviđalo nešto što je uradio.

„Kad imate takvog saradnika, on je zaista dodatna motivacija. Gledate čovjeka koji pred vama maestralno gradi lik, a u istovremeno dobijete drugu vrstu povratne energije, kada su glumci u pitanju i odnosi koji treba da uspostave sa njim“, naveo je reditelj.

Lekić je rekao da se nada da će publika u „Ruskom konzulu“ prepoznati humanu poruku u priči koja je „dosta surova, teška, sa neizvjesnim završetkom“.

„Ljudi tek kada saslušaju jedni i druge mogu da krenu u neki stepen međusobnog dogovaranja, razumijevanja i koegzistencije. A to vodi ka nečemu što mislim da bi možda i bila glavna poruka u filmu – da je život vredniji od svega“, zaključio je Lekić.

(Tanjug)