Nova istraživanja pokazuju da mirisi — poput onih koji izviru iz zrelog voća ili fermentisane hrane — mogu dovesti do promjena u načinu na koji se geni eksprimiraju unutar ćelija daleko izvan nosa. Nalazi navode naučnike da se pitaju da li bi, uz mnogo više istraživanja, mirisanje isparljivih jedinjenja u vazduhu moglo da bude način za liječenje raka ili sporih neurodegenerativnih bolesti.
Iako ideja o korišćenju lijeka preko nosa nije nova, to je, naravno, ogroman skok od eksperimenata na ćelijama, mušicama i miševima. Takođe mogu postojati nepredviđeni zdravstveni rizici povezani sa testiranim jedinjenjima, tako da je potrebno više studija da bi se bolje razumjele posljedice ovog intrigantnog otkrića.
„To izlaganje mirisu može direktno da promijeni ekspresiju gena, čak i u tkivima koja nemaju receptore za mirise, bilo je potpuno iznenađenje“, kaže Anandasankar Ray sa University of California Riverside i viši autor studije.
Tim je obavio eksperiment tako što je izložio voćne mušice i miševe različitim dozama diacetilnih para tokom pet dana. Diacetil je isparljivo jedinjenje koje kvasac oslobađa u fermentisanom voću. Istorijski se koristio za davanje arome poput putera u hrani poput kokica, a ponekad je prisutan i u e-cigaretama. Takođe je nusproizvod pivarstva. U ljudskim ćelijama iz laboratorija, tim je otkrio da diacetil može da djeluje kao inhibitor histon deacetilaze (HDAC). To je izazvalo velike promjene u ekspresiji gena kod mušica i miševa, uključujući ćelije mozga životinja, pluća miševa i antene mušica. HDAC su enzimi koji pomažu da se DNK čvršće omota oko histona, tako da ako su inhibirani, geni se mogu lakše eksprimirati. HDAC inhibitori se već koriste kao tretmani za rak krvi.
U narednim eksperimentima, istraživači su otkrili da paracetilne pare zaustavljaju rast ćelija ljudskog neuroblastoma uzgajanih u posudi. Izloženost je takođe usporila napredovanje neurodegeneracije u modelu Huntingtonove bolesti kod mušica.
„Naše važno otkriće je da neka isparljiva jedinjenja koja se emituju iz mikroba i hrane mogu promijeniti epigenetska stanja u neuronima i drugim eukariotskim ćelijama“, kaže Ray.
Tim je proučavao efekte diacetila kao dokaz koncepta, ali s obzirom na druga istraživanja koja pokazuju da udisanje diacetila izaziva promjene u ćelijama disajnih puteva, pa čak i bolest pluća koja se zove obliterativni bronhiolitis ili „pluća kokica“, ovo jedinjenje možda nije savršen kandidat za terapiju.
„Već radimo na identifikovanju drugih materija koje dovode do promjena u ekspresiji gena i koje lako isparavaju“, dodaje Ray.
„S obzirom na našu ponovljenu izloženost određenim ukusima i mirisima, nalazi koji su ovdje navedeni naglašavaju novo razmatranje za procjenu bezbjednosti određenih isparljivih hemikalija koje mogu da prođu kroz ćelijsku membranu“, navode istraživači u svom radu, prenosi Science Alert.
(POLITIKA)
