piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA i osnivač portala BORBA
Izjava ministra vanjskih poslova Crne Gore Đorđa Radulovića, je još jedna u nizu frapantnih izjava kojima se na najdirektniji način miješa u unutrašnje stvari Republike Srbije.
Koga će, kada i na koji način, predložiti Srbija za svog ambasadora, to je isključivo pravo Republike Srbije, kao svake suverene, međunarodno priznate članice UN, to je par excellence, unutrašnje pitanje svake suverene države.
To je grubo miješanje u unutrašnje stvari Republike Srbije, od strane ministra vanjskih poslova Crne Gore.
Upravo on koji neosnovano optužuju Srbiju da se ona miješa u unutrašnje stvari Crne Gore, to i čine. Optužuje Srbiju da ona ucjenjuje time sto trazi da se neosnovano, nepravno i nediplomatski proterani ambasador vrati a upravo je suprotno, Krivokapićeva Vlada i Crna Gora, upravo nevraćanjem ambasadora Božovića, ucjenjuje Republiku Srbiju i želi zamjenom teza da umjesto da slijede stav EU (izjava Komesara Varheljija “Pozdravljam odluku Vlade Srbije da povuče odluku o protjerivanju ambasadora Crne Gore. Pozivam Crnu Goru da uradi isto”), oni slijede poraženu, propalu, DPS Vladu Mila Đukanovića i slijede politiku i “posle Mila, Milo”, umjesto da ispoštuju volju birača onih koji su ih doveli na vlast, zahvaljujuci čijim glasovima je i Đorđe Radulović postao ministar.
Da normalizuju odnose sa Srbijim, (a put za tu normalizaciju je svakako vraćanje ambasadora Vladimira Božovića), oni sledeći politiku DPS, ucjenjuju i Srbiju i srpski narod u Crnoj Gori, na taj način brutalno gazeći njihova prava i izbornu volju.
Ovo ne samo da je ucjena Srbije već i grubo miješanje u unutrašnje stvari, koja je priznavajući Kosovo, najdirektnije se umiješala u njene unutrašnje stvari i ovom jeftinom demagogijom i zamjenom teza, bivši treći sekretar ambasade Crne Gore u Rumuniji, Đorđe Radulović, nažalost sestrić velikog Srbina, pokojnog Ranka Kadića, zabija nož u leđa i Srbiji i Srbima u Crnoj Gori, za interese poražene politike Milovog DPS-a.
Umjesto da donesu Zakon o lustraciji, kroz tužilačke Zakone da reformišu korumpirane i partijske sudove i krenu sa hapšenjem najodgovornijih za tridesetogošinju pljačku i devastaciju Crne Gore, da potpisu obećani temeljni ugovor sa Crkvom, da dovedu nove investitore i otvaraju fabrike, na sjeveru Crne Gore, da sređuju medijski mrak RTCG i rešavaju pitanje spoljnotrgovinskog duga prema Kini, ovakvim izjavama i potezima kao i nepotrebnom i zlonamjernom rezolucijom o Srebrenici, dodatno produbljuju sukobe i podjele.
Sve započete od Djukanovićevog DPS, sa najvećim i najznacajniim spoljnopolitičkim partnerom Crne Gore, a to je Republika Srbija (o tome govore egzaktni podaci.
Zamislite koliko je sramno optuživati Srbiju da ona koja je dala Crnoj Gori vakcine, kada nisu imali ni jednu, primila hiljade njenih građana u zdravstveni sistem Srbije, primila u službene posjete skoro sve ministre Krivokapićeve Vlade bez prisustva ambasadora Vladimira Božovića, pruža svaku logističku podršku Crnoj Gori i njenim građanima kroz DKP mrežu Republike Srbije i nudi mir, saradnju, biva optužena da ona ucjenjuje.
Zamislite apsurda Krivokapićeva Vlada i njen ministar vanjskih poslova, ne žele da ponište odluku Milovog DPS, o protjerivanju ambasadora zbog izjave o Mojkovačkoj bitci, iako je sam premijer Krivokapić, tokom izborne kampanje iznosio mnogo oštrije i čvršće stavove od ambasadora Božovića.
Ako je i od ministra Radulovića, trećeg sekretara u Ambasadi u Rumuniji za vrijeme vladavine Mila Đukanovića i Zdravka Krivokapića, mnogo je.
