Ministar Radulović doveo premijera Krivokapića u nezgodnu poziciju: Poništiti odluku o protjerivanju ambasadora Srbije i spriječiti dalje blamiranje!

Sa najnovijom izjavom Mila Đukanovića da neće potpisati opozive za sedam ambasadora Crne Gore, više je nego jasno da je ministar vanjskih poslova u Vladi Zdravka Krivokapića- Đorđe Radulović, svog prvog radnog dana, kao „trojanski konj“ u novoj crnogorskoj Vladi, odigrao taktički potez u korist svoga šefa Mila Đukanovića i naveo premijera Krivokapića na suludu ideju da tako naivno postupi i pokrene opoziv ambasadora koji su Đukanovićevi ljudi od najvećeg povjerenja.

Potpuno je pogrešna percepcija da bi Đukanović dozvolio, prvo svoje veliko poniženje, jer je on poslao te ljude i garantovao za njih stranim državama, a zatim ni njihovo lično, jer su to njegovi najbliži i najodaniji saradnici, posebno imajući u obzir njegova ustavna ovlašćenja po ovom pitanju.

Međutim, pažljivim posmatranjem i analizom poteza koje je vukao ministar Radulović, vidi se pozadina ove na izgled besmislene akcije, a ona se odnosi na ovo čega smo upravo svjedoci, a to je blamiranje i poniženje premijera Krivokapića, koji je u cijeloj ovoj situaciji ispao neozbiljan, neinformisan i lakomislen.

Đukanović je ovim simbolično pokazao ko je još uvijek gazda, a ako uzmemo u obzir i nedavno odbijanje da potpiše set zakona, među kojima i Zakon o slobodi vjeroispovijesti, ova taktička greška Krivokapića postaje još veća i ozbiljnija.

Ministar Radulović je zajedno sa ovim zlonamjernim potezom o opozivu crnogorskih ambasadora, premijeru Krivokapiću podmetnuo još jednu kosku, a to je lažno tvrđenje da je ambasadoru Božoviću istekao agreman, te da nova Vlada nema mogućnost da poništi odluku Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore u tehničkom mandatu da ambasadora Božovića proglasi personom non grata.

I onima koji su jedanput u životu pročitali Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima, jasno je da agreman nema rok trajanja, i da ne postoji termin „vremenskog isticanja agremana“, što je u startu bila maliciozna konstrukcija ministra Radulovića, kojom je zaveo, ne samo premijera Krivokapića, nego i dio stručne javnosti, s obzirom da se ovakva situacija gotovo prvi put dešava u diplomatskoj praksi, da tehnička Vlada, tačnije Ministarstvo poslednjeg dana tehničkog mandata donosi jednu ovakvu odluku.

Sa druge strane članom 95. Ustava Crne Gore, jasno su propisane ingerencije predsjednika Crne Gore, gdje se vidi da su njegove nadležnosti iscrpljene sa prijemom akreditivnog pisma, što je ministar Radulović takođe, tendenciozno, pogrešno interpretirao i pokušao dodatno, rekli bismo vještački da zakomplikuje jednu vrlo prostu i jasnu situaciju a to je: Odluku o proglašenju ambasadora Srbije u Crnoj Gori dr Vladimira Božovića donio je tehnički ministar, tehničke Vlade, poslednjeg dana svog postojanja.

Ta odluka ni u kom smislu nema dodirnih tačaka sa predsjednikom Crne Gore, tako da se njeno ukidanje vrši isključivo od strane onog organa koji je i donio u ovom slučaju Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore, odnoso odlukom ministra Radulovića, sve drugo je laž i obmanjivanje većeg dijela javnosti Crne Gore, koja je dala podršku na izborima Krivokapiću kao nosiocu Koalicije Za budućnost Crne Gore, a ne DPS kadru Raduloviću, koji je od starta djelovao protivno očekivanjima 133.000 glasača Koalicije Za budućnost Crne Gore.

Krajnje je vrijeme da se premijer Krivokapić osvijesti i shvati da je izigran i sa povlačenjem crnogorskih ambasadora i sa protjerivanjem ambasadora Božovića, te da sada promptno odreaguje i ispravi dio koji se odnosi na ambasadora Božovića, na način što će Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore poništiti odluku od 28.11.2020. godine kojom se ambasador Srbije u Crnoj Gori proglašava personom non grata i na taj način okončati poniženje Republike Srbije koje traje evo duže od mjesec dana, svaki drugi potez premijera Krivokapića i svaki vid opravdanja koje kao što vidimo nema utemeljenja u Bečkoj konvenciji, a ni Ustavu Crne Gore, znači samo da on u ovom dijelu iz njemu poznatih razloga ostaje dosledan politici DPS-a, što nas dovodi u situaciju da bi premijer morao da stane pred sud 133.000 glasača koji su ga doveli na vlast i objasni im zbog čega je to tako.