Piše: Milutin Mićović
Negdje pročitah da mi poslanica Draginja Vuksanović (kao i neki drugi, nijesam pamtio imena) brutalno prijeti crnogorskim sudovima, ne znajući i nemajući pojma ko sam,ni šta to ja pišem, a imajući samo neku fikciju u glavi, da ovdje u Crnoj Gori treba da budem kažnjen, ili, možda protjeran, nekuda? Ne zadržavajući se samo na ovom, i njenim sličnim verbalnim incidentima, hoću , bar ukratko, s elementarnim introspektivni uvidom, da ukažem na jedan resur patologije, koji se uzima, zdravo za gotovo, kao osnova političke svijesti.
Samo uzmimo, najletimičnie, ekstremne verbalne ispade ove poslanice ( da su Srbi, koji su stvarali Crnu Goru, „posrbice“, da je srpska crkva u Crnoj Gori „crkva Srbije “ da je Crna Gora bila okupirana vjekovima od Srbije, a ne, recimo, od Turske ili, Austrije… Zbog njene paranoične obuzetosti Srbima u Crnoj Gori, kao nekim „remetilačkim faktorom“, prinuđava me da je malo uputim – na nju samu.
Naime,ako poslanica D. Vuksanović, misli da su Srbi i Crnogorci u Crnoj Gori dva (sasvim) različita naroda, onda i sama ulazi u bezizlazan problem. Ako je, kako kaže od majke Srpkinje i oca Crnogorca, ta dva genetska i kulturna nasljeđa sigurno prave težak unutrašnji nesporazum, što se direktno i očito odražava i na njeno ponašanje, koje je, ne
samo crnogorsko, nego – ultra crnogorsko, tj, antisrpko. (Evo, odmah da uzmemo kao olakšavajuću okolnost, njen estradni politički ton i verbalnu maštovitost, kao potrebu za njenom publikom, koju samo gluposti oduševljavaju).
Dakle, prosto naprosto, njeno ekstremističko, ultra crnogorsko ponašanje, moglo bi se najlakše objasniti, gušenjem u sebi jedne genetske linije i kulturnog nasljeđa, što obavezno proizvodi deformacije ličnosti, sužava svijest, proizvodi nerealnu predstavu o svijetu i ljudima, uz ekstremnu netoleranciju i nepodnošenje svega drugog i drugačijeg, posebno onog što je podsjeća na ono što je sama sakrila u sebi.
Ovakva situacija je za posmatrače samo groteska, a za nju (i one koji se takvim istupima oduševljavaju), ozbiljna i opasna, jer se uzima gubitak istine kao olakšavajuća okolnost. Još da dodam, ovakva situacija ličnosti, nije samo groteskna, nego je društveno štetna, kad se ona upakuje u politički projekt razdvajanja jednojezičnih i jednokrvnih Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori, što je bila intenzivna i opsesivna politička misao i praksa u poslednjih dvije i po decenije.
Naravno, ne bih se (ni ovoliko) bavio ličnošću poslenice D.Vuksanović, da se sama ne nameće kao obrazac političkog ekstremizma, koji ima za cilj i trovanje osnovnog duhovnog i kuturnog resursa u Crnoj Gori – kuturnog pamćenja,čojskog i viteškog etosa kojim je stvarana Crna Gora.
Ako je G. Vuksanović, metaforički govoreći, sakrila majku da bi istakla oca, mnogi savremeni Crnogorci, koje ja nazivam, novocrnogorcima, sličnim sebezahvatima, unizili su, ili odrekli se svog oca, đeda i pranđeda, da bi uzeli za oca ideološkog oca, koji prvo unizi ili uništi cijelu očinsku liniju, da bi taj „novi Crnogorac, „neopterećeno“ ušao u novi svijet i novi život samozaborava, zvao se on evripski san ili amerikan drim.
Za ovako nešto, nudim i prilog, javno poznat, da je prije nekolike godine rektor CG, univeriteta, kućević Nikolić, prekucao (preimenovao, ili „renovirao“) đedov spomenik u Ozrinićima, oduzimajući mu srpske medalje da bi on „nesmetano“ mogao biti novi Crnogorac bez opterećujućeg pamćenja. Ovo prevaspitavanje predaka, bilo je , u kontekstu nove političke misli i pragmatike, partijski vrlo smisleno, iako je, kao obrazac, u realnom životu naroda sumračno i pogubno.
Doista, udar na srpsku azbuku, nije slučajan, jer je on smislio udar na zdravu pamet, na obraz, na osnovnu logiku, na temeljnu tajnu čovjeka, kulture, duha. Jednom riječju to je – miniranje osnovnog smisla, da bi se u novoj Crnoj Gori promovisala potpuna destrukcija, agresivno skorojevićstvo, antikultura, samozaborav,ekstremno poltronstvo, koristoljubiva sebeizdja, primitivna otimačina, lopovluk, kriminal, moderni varvarizam, a uništavani osnovni
pojmovi koji su neophodni za život, – razgovor, argumentovana polemika, njegovanje vrijednosti, poštovanje sebe i svojih predaka.
Tim pojmovima i poimanjima neophodno je ovladati za početak, da bi se vodio razgovor, umjesto prijekih sudova, koje mi nagovještava poslanica Draginja Vuksanović i mnogi drugi, bezimeni…Sve im je jasno, ali samo Jedno -nije!!!
Ovo je jedan naporan covjek sa suzenom svijesti. Da njega cititam.
A kako je zakucao gospodin Micovic vidi se sto je razuman covjek i kako je odgovorio turbo folk politicarki. Tacno prica ono sto zele da cuju ovi njeni. Ali i to ce proci Bogu hvala
Glupaci, Crna Gora se prvi put u istoriji pominje 1497 godine u pismu Marka Trevisana mlatačkog kapetana venecijanskim vlastima koje je upućeno iz Kotora. Naziv Crna Gora je nastao od naziva „Crnojevića Gora“ što je bio naziv katuna porodice Crnojević „Ivanova Korita“ na dijelu planine Lovćen. Svi crnogorci su Srbi i stoga je bezpredmetno uopšte pisati ili pričati o ovoj nebuloznoj stvari. Temelje Srpske Pravoslavne Crkve je udario Rastko Nemanjić „Sveti Sava“ stvaranjem Prve Srpske Pravoslavne Episkopije na Prevlaci Svetoga Mihaila 1219 godine. Nenormalno je uiopšte govoriti o Crnogorskoj Pravsolavnoj Crkvi u istori8jskom smislu jer nikada nije ni postojala u realnosti. Ne možemo više da trpimo nenormalne majmune koji ništa neznaju i bave se raskolima i sukobima a za račun neprijatelja našeg naroda. Neko treba na Cetinje da sprovede akciju obrazovanja tih čobana izgubljenih a kako bi se povratili u zdravu pamet. Uvjek su bili jadni i kukavni i nikada nisu znali ni ko im je otac ni ko im je majka. Što se tiče Draginje, prava je tragedija da ta žena budala ima pravo glasa u parlamentu jer od te visoke institucije stvara nekakav reality program i vašarošte gluposti. Maknite je više da nas ne zamara budalaštinama jer imamo daleko važnija posla od prepiranja sa kravom ludom.
Srbi i Crnogorci su dva različita naroda. Srbinu, pa bio on iz Crne Gore, Srbije, Republike Srpske, Hrvatske ili Australije, sunarodnik može biti samo Srbin.
Gospođo sa dva prezimena…..i gospođa Medenica je umislila da je iznad svih, da joj niko nije do koljena, kad ono ,ne lezi vraže,umijša se strani faktor i lisice na ruke joj staviše. Doći će na red VDT na red budi sigurna, samo nemoj i ti da krećeš put Beograda na liječenje.
Ja bih je preslišao. I to rado…