U sjenci formalnosti i „demokratske procedure“, Košarkaški savez Crne Gore danas bi trebalo da dobije novog predsjednika – i to bez izbora u pravom smislu te riječi. Vanredna izborna sjednica Skupštine počinje danas u 13 časova, a jedini kandidat je dobro poznato ime – Dragan Bokan, prvi čovjek Budućnosti Voli i višegodišnji tajkun iz kuhinje bivšeg režima.

Bokanovu kandidaturu podržalo je čak 43 kluba, odnosno 53 delegata – više nego dovoljno da se pređe kvorum od 46 i da se sjednica formalno održi. Skupština broji ukupno 90 delegata, ali pravo pitanje nije ko je prisutan, već ko povlači konce.

Ono što zabrinjava ljubitelje košarke, ali i one koji pamte kako je funkcionisala Crna Gora pod vlašću DPS-a, jeste činjenica da se preko ove pozicije pravi još jedan bastion moći u rukama pojedinaca koji su političku i ekonomsku moć gradili uz podršku Mila Đukanovića. Dragan Bokan, iako javno izbjegava političke kvalifikacije, jasno pripada krugu tzv. lojalnih biznismena bivšeg režima – koji su sada, zahvaljujući inertnosti i tišini nove vlasti, dobili priliku da konsoliduju uticaj i u sportskim strukturama.

Nije tajna da je Bokanov uticaj u crnogorskoj košarci ogroman, ali sada će biti i institucionalno verifikovan. Budućnost Voli već godinama funkcioniše kao poluprivatni klub sa političkom logistikom i finansijskim privilegijama koje su stizale iz raznih adresa. Sada, sa čelne pozicije Saveza, Bokan će imati moć da utiče na sudbinu klubova, trenera, mladih talenata i čak reprezentacije – u sistemu koji ne trpi konkurenciju ni transparentnost.

Posebno je indikativno što dio nove vlasti – koji se deklarativno zalagao za depolitizaciju sporta i raskid sa nasljeđem tajkunsko-partijskih struktura – ovaj proces posmatra u tišini. Neki ga čak i prećutno podržavaju, vjerovatno u zamjenu za stabilne odnose na drugim frontovima. I tako se stvara nova-stara šema: bivši kadrovi pod novim paravanima, sa istim ambicijama – monopol, kontrola i lična korist.

Crnogorska košarka ovim ulazi u novo poglavlje, ali ne zbog razvoja ili profesionalizacije, već zbog još jedne privatizacije institucije od javnog značaja. I zato se s pravom postavlja pitanje: da li smo mijenjali vlast, ili smo samo rotirali igrače u istom sistemu?

Tagovi