Piše: Bojo Pižurica
Nijesu u pravu oni koji tvrde da upravljanje kod nas treba prepustiti japanskom menadžmentu na minimum 30 godina. Japanski menadžment preuzeo bi poluge upravljanja i za svoj rad bi odgovarao crnogorskom Senatu.
Senat bi činili predstavnici četiri nahije i sedam brda plus Boka. Nadamo se da nahije u međuvremenu neće postati županije. Sastav Senata bio bi sledeći: svaka nahija davala bi po dva senatora, brda po jednog a Boka bi davala Predsjednika Senata, što bi bilo ukupno 16 članova.
Senat bi imao i četiri počasna člana koji bi se za početak birali iz bratstava Plamenac, Radonjić, Vukotić i Đurović na četiri godine. Poslije isteka mandata počasni članovi imali bi diskreciono pravo za izbor naredna četiri počasna člana iz najuglednijih bratstava, isključivo sa teritorije Stare Crne Gore. Počasni članovi imali bi pravo veta.
Japanski menadžment brojao bi ukupno 16 ljudi, oni bi bili odgovorni za funkcionisanje republičke i lokalne vlasti tako što bi, i jedna i druga, bile ukinute. Upravljačka djelatnost obuhvatala bi sve grane u Crnoj Gori kroz ovih osam resora: urednost, tačnost, disciplina, marljivost, poštovanje, odgovornost, upornost i usavršavanje.
Na čelu svakog od resora nalazila bi se po dva japanska menadžera, onaj drugi čisto da je tu ako ovaj prvi slučajno ode na godišnji odmor.
Menadžeri ne bi imali pomoćnike, zamjenike, savjetnike, šefove kabineta, kabinete, sekretare, sekretarice, šefove protokola, vozače, službenike i razne namještenike. Imali bi samo one svoje laptopove i ovlašćenja u postavljanju ciljeva i isporučivanju rezultata.
Građani bi počinuli od Vlade, Skupštine, lokalnih samouprava, funkcionera, kampanja, izbora, itd. Republičke i lokalne državne zgrade bile bi izdate raznim poslovnim kompanijama, automobili prodati, ušteda bi bila ogromna a prihod značajan.
Primijetićemo da bi Senat bio brojniji od menadžmenta ali to ne bi bio nikakav trošak jer bi se svi članovi Senata rado odrekli bilo kakve nadoknade u korist voljene Crne Gore.
A sada ono što nas najviše interesuje – kolika bi bila plata članovima menadžmenta? Nikolika. Oni ne bi radili za platu već bi podijelili 1% ostvarenog godišnjeg profita.
Ceremonija dodjele zarađenih sredstava bila bi upriličena na nekom većem gumnu, senatori bi bili obučeni u tradicionalnu japansku nošnju a Japanci u tradicionalnu crnogorsku.
Ovo ne treba da čudi jer su inverzije postale naše prirodno stanje. Sablje i katane ne bi se nosile da nekom nešto ne bi palo na pamet. Svi Saičići toga dana bili bi poslati na skijanje u Austriju.
Ukoliko bi se menadžment pokazao kao uspješan u kontinuitetu od deset godina, Senat bi imao pravo da Crnoj Gori izabere japanskog knjaza. Kad smo već mogli da imamo lažnog cara, lažnog vođu, lažnog Tita, lažnog raspopa, lažnog rastočkog demokratu, lažnu elitu, možemo, bezbeli, i pravog japanskog knjaza.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
