Najava ministarke evropskih poslova Maide Gorčević da Evropska unija formira poseban tim prevodilaca za „crnogorski jezik“ ponovo otvara staro, ali nikada zacjeljujuće pitanje: koga zapravo zastupa vlast u Crnoj Gori i za koga se pišu zvanične politike?

Nakon višedecenijske borbe protiv narativa bivšeg režima, građani su na posljednjem popisu stanovništva jasno i nedvosmisleno rekli čime govore. Rezultati popisa pokazali su da većina naroda u Crnoj Gori govori srpskim jezikom.

To nije bila politička parola niti improvizacija, već zvanično verifikovana, slobodno izražena volja građana koji su očekivali da se njihova prava i identitet konačno uvaže.

Međutim, politička praksa nastavlja starim utabanim stazama.

Ista matrica, druga imena

Postavlja se logično pitanje: zašto se uopšte organizovao popis ako se njegovi rezultati ignorišu u zvaničnoj diplomatiji i institucijama?

Ono što mnogi građani danas doživljavaju kao nastavak prakse DPS-a jeste utisak da se u međunarodnim odnosima i dalje forsira narativ koji zaobilazi realnost na terenu. Umjesto da se u procesima pristupa EU ravnopravno uvaži jezička realnost Crne Gore i volja većine, servira se kontinuitet politike koja je godinama stvarala podjele.

Zahtjev za poštovanje većinske volje

Prava borba za demilitarizaciju društva i izgradnju pravne države ne može se voditi tako što će se glas naroda gurati pod tepih radi birokratskih formi ili političkih kompromisa sa stranim faktorom.

Demokratija znači poštovanje volje građana: Ako većina građana govori srpskim jezikom, taj jezik ne smije biti tretiran kao drugorazredni ili potisnut iz zvaničnih kanala komunikacije i evropskih integracija.

Kraj ignorisanju popisa: Popis ne smije biti samo statistička vježba koja služi za skupljanje prašine u fiokama MONSTAT-a. On mora biti temelj za oblikovanje državnih i jezičkih politika.
Odgovornost vlasti: Nova vlast je dobila povjerenje na obećanju da će prekinuti sa praksom preglasavanja i nepoštovanja narodne volje. Ponavljanje starih grešaka DPS-a vodi ka

gubitku legitimiteta kod onih koji su donijeli promjene.

Vrijeme je da se prekine sa politikom dvojnih standarda. Odbrana jezičkog identiteta i poštovanje rezultata popisa nisu upereni protiv bilo koga, već predstavljaju osnovno demokratsko pravo: da se stvari nazovu svojim imenom i da se glas naroda konačno čuje i u Podgorici i u Briselu.

Tagovi