Milošević (Preokret): Institucije moraju definisati postupak prijavljivanja mobinga!

Svaka institucija u Crnoj Gori mora definisati sopstvene postupke prijavljivanja mobinga na radnom mjestu i osigurati zaštitu zaposlenih koji prijavljuju takvo ponašanje nad njima, a najčešće žrtve  mobinga su žene, pa je uspostavljanje takvih procedura jedan od načina za jačanje rodne ravnopravnosti, saopštila je Radmila Milošević iz Preokreta.

Kako je ocijenila, u Crnoj Gori su prisutni različiti vidovi nasilja nad ženama, kojeg često ni one same nijesu svjesne.

– Još uvijek jako naglašeni tradicionalni odnosi i davno uspostavljena hijerarhija u odnosima među polovima sprečavaju ženu, naročito u manjim sredinama, da živi kako sama želi i hoće, već onako kako od nje očekuju otac, braća, muž, šef, lider političke partije, sredina u kojoj živi… – navela je Milošević.

Ona je istakla da je mobing vrlo česta društveno-patološka pojava koja predstavlja nasrtaj na čast i ugled nekog pojedinca.

– Sadrži klevetu, uvredu, i kršenje osnovnih ljudskih prava. Zatim, seksualno uznemiravanje, ignorisanje, ismijavanje, prijetnje, zakidanje na zaradi. A najčešće su žrtve upravo žene.
Mobing nije samo štetan za fizičko i mentalno zdravlje, već se takvim ponašanjem slabe institucije. Kada se mobing dešava u javnim organima, onda trpe i sami građani, jer institucije tada ne mogu da im pruže kvalitetne usluge. Kod nas se rijetko rade istraživanja o mobingu, a same žrtve ga nerado priznaju i još rjeđe prijavljuju. Kao da sebe okrivljuju za nasilništvo drugih. Ipak, dovoljno je samo malo pažljivije pogledati oko sebe i uvidjeti da su žene najčešće žrtve mobinga u svim sferama života. U porodici, na radnom mjestu, političkom životu…

Diskriminacija žena na radnom mjestu je otvorena i brutalna. Od teškoća u napredovanju na rukovodeće položaje (tzv. „stakleni plafon“), razlike u visini plate za rad iste vrijednosti, neostvarivanja prava žena koje su u statusu trudnoće ili materinstva, nepoštovanja prava samohranih majki, pa sve do seksualnog uznemiravanja… Tradicionalno, ženska zanimanja manje su plaćena, a u onim oblastima gdje većinom rade žene – muškarci su na rukovodećim mjestima – poručila je ona.

Ako se pogleda struktura zaposlenih u ministarstvima, prosvjeti i zdravstvu…,  dolazi se do zaključka da su ministri, direktori škola, direktori zdravstvenih ustanova, najčešće muškarci, a pomoćnice, savjetnice, profesorice i ljekarke su žene, smatra Milošević.

-Dakle, tamo gdje se puno radi nalaze se žene a na rukovodećim mjestima su muškarci, odakle crpe velike benefite. Zaštita koju država obezbjeđuje ženama koje se porode a nalaze se na Birou rada je simbolična. U privatnom sektoru status žena je još gori. Praktično su bez ikakvih prava. Ne dobijaju slobodne dane i bolovanje, radno vrijeme im je mnogo duže od zakonom propisanog, rade i za praznike, obavljaju i poslove koji im nijesu u opisu posla, izložene su seksualnom uznemiravanju…
Iako su Zakonom o radu regulisane obaveze poslodavca prema ženama tokom trudnoće i materinstva, rijetko ih ko primjenjuje i otvoreno se zloupotrebljava činjenica da većina žena (i uopšte zaposlenih) radi na određeno vrijeme, što poslodavcu daje mogućnost da je (ih) proglasi tehnološkim viškom kad god mu to odgovara. Brojni su primjeri sistematskog mobinga nad onim ženama koje se ističu svojom sposobnošću od strane mnogo slabije obrazovanih šefova i kolega zbog njihovog osjećaja inferiornosti.

Diskriminacija prilikom zapošljavanja žena je još drastičniji primjer kršenja ženskih ljudskih prava. Žene su prinuđene da potencijalnom poslodavcu skrivaju da su udate, da imaju djecu, ili da žele da ih imaju. Očito, vlasnici kapitala žele da budu i apsolutni vlasnici naših života – kazala je ona i dodala:

– Prema važećem Zakonu o zabrani zlostavljanja zabranjuje se svako maltretiranje na poslu. Izvršiocem mobinga smatra se poslodavac, zaposleni ili grupa zaposlenih sa kojima mobingovani dolazi u kontakt. Poslodavac je dužan da prilikom zapošljavanja upozna radnika sa zabranom mobinga i zakonskim mogućnostima koje mu stoje na raspolaganju ako mu bude izložen. Zakonom je predvidjeno da poslodavac kojem se dokaže mobing može biti kažnjen visokom novčanom kaznom, ali se takav epilog rijetko dešava. Nažalost, mobing je teško dokaziv pa uz već arhetipsku mentalitetsku osobinu da se nepravda radije trpi nego prijavljuje i protiv nje bori, zakon za sada ostaje mrtvo slovo na papiru i rijetko ko za njim poseže – zaključila je Milošević.