Milošević da bi sačuvao zajedničku državu bio spreman da se odrekne određenih funkcija: Đukanoviću ponudio mjesto premijera ili predsjednika Jugoslavije

Nekadašnji predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević ponudio je tadašnjem crnogorskom predsjedniku Milu Đukanoviću da bira funkciju u zajedničkoj državi kako bi ga odvratio od otcjepljenja Crne Gore.

Nekadašnji Miloševićev telohranitelj Goran Pajić tvrdi da je predsjednik SRJ u cilju opstanka SR Jugoslavije bio spreman da se odrekne određenih pozicija i da je zbog toga ponudio Đukanoviću da bira da li želi da bude predsjednik ili premijer SRJ, ali je Milo odbio.

Miloševićev predlog Đukanoviću je predočio tadašnji zamjenik saveznog ministra unutrašnjih poslova koji je taj zadatak trebalo da obavi mimo znanja tadašnjih rukovodilaca Službe državne bezbjednosti Jovice Stanišića i Vukašina Maraša koji su činili sve što je bilo u njihovoj moći da do dogovora Miloševića i Đukanovića ne dođe.

-Milošević je uvek bio korektan prema DPS-u, bio je spreman da se odrekne nekih stvari samo da Crna Gora ostane u SRJ. Prema nalogu Slobodana Miloševića tadašnji zamjenik saveznog ministra unutrašnjih poslova otišao je u Crnu Goru. Pošto su Jovica Stanišić i Vukašin Maraš pumpali Đukanovića kako Milošević ima loše konotacije prema njemu i kako će ga ubiti, poenta je bila da njih dvojica ne saznaju da je neko stigao do Đukanovića. On je kod Mila  poslat u oktobru 1997. tri puta su mijenjali auto da se ne bi znalo da je došao u Podgoricu. Na sastanku koji je trajao 4 sata Milu je ponuđeno da izađe na izbore i da posle bira da li hoće da bude predsjednik SRJ ili premijer. Ali Đukanović je onda na kraju rekao „Pa daleko smo otišli“.

– Bez obzira što se znalo da neće prihvatiti ponud Milošević je insistirao da opstane SRJ. Milošević nije bio opterećen vlašću, bio je spreman da se odrekne dijela vlasti samo da postoji SRJ.

Pajić tvrdi da je posle tajnog susreta u Podgorici Đukanović dolazio dva puta u Beograd iako su ga Stanišić i Maraš savjetovali da ne ide jer će ga Milošević ubiti.

– Bio sam i lično prisutan kad je krajem 1998. godine došao na Savjet za nacionalnu bezbjednost. Bio je vidno uplašen kad je ulazio jer smo mi tražili da njegovo obezbjeđenje ostane napolju – rekao je Pajić i dodao da se Milošević sve vrijeme zalagao da održi postojanje SRJ bez obzira na to što Milo nije prihvatio ponudu.

– Aprila mjeseca 2000. Ivan Stambolić dobija poziv od predstavništva CIA. otišao je na sastanak u Bugarsku, tamo je predočeno da je dobar kandidat za predsjednika, ali Đinđić je rekao da njega ne želi da vidi na tom mjestu. U julu je na bazenu hotela Interkontinental rekao svojim prijateljima da neće da bude kandidat jer je Đinđić protiv. Jedini cilj da on umre bio je koristan ljudima iz DOS-a i sa Zapada, njima je nešto hitno trebalo da spuste rejting Miloševiću, jer su istraživanja pokazala da je on i dalje popularan.

– Otcijepljeni deo JSO je radio sa stranim agenturama. Britanska služba je objavila da je u Jugoslaviju prvi put radila sa određenim grupama, a to je u Srbiji bio surčinski klan. Tako ranije je stvoren surčinski klan uz pomoć britanske službe.

– Đinđić je još 1997. kad su mu preoteli Beograd rekao javno da Vuku to neće nikad oprostiti i da će mu se osvetiti. Kasnije se desila Ibarska, posle Budva, ali tu ima nešto drugo, u to vreme je Vukašin Maraš vodio MUP Crne Gore, posle atentata na Vuka i Danu u Budvi su pitali Danu na koga sumnja, a ona je rekla: „Na Zorana Đinđića“.

– Notorna je laž da je Mira Marković verovala crnim i bijelim magovima. To su širile službe sa Zapada, predstavljani su kao poremećeni ljudi. Dušan Mitević je bio glavni širitelj laži. Slavoljub Đukić je u svojoj knjizi napisao stvari koje niko nije mogao da zna, a to mu je pričao Mitević. Onda su oni tražili da služba istraži ko je Mitević, a onda su shvatili da on već duže sarađuje sa strancima.

– Naser Orić je radio u SAJ-u, oni su obezbjeđivali kuću u Tolstojevoj, imali su svoj džip i dežurali 24 sata ispred kapije.

– Milošević je teško primao ubistva svojih saradnika. U javnosti se o tome šire priče, ali to je propaganda, Zapadu on nije odgovarao. Zapad je spremao razbijanje SFRJ. Nenad Čanak je na primjer u avgustu 1990. stupio u kontakt sa Milanom Kučanom, da mu kaže šta će biti sa Vojvodinom, a on mu je rekao da će ona biti tema 1996/97. Logično je da je Kučan znao da će se desiti rapsad SFRJ. A treba pitati Čanka ko mu je napravio kontakt. A Čanku je bio zabranjen ulaz u Ameriku, jer je u stanu njegovog brata pronađen pištolj sa metkom u cijevi, alkohol i droga. Tu ga je policija pronašla, kada je posle mitinga na trgu u Novom Sadu rekao „objesićemo Miloševića kao kera o banderu“. Ipak, pustili su ga pošto je rečeno da za 300 maraka radi na diskreditaciji opozicije. Čanak je hteo da bježi u Ameriku, ali mu nisu dali.

– Istorija će posvjedočiti koja je bila uloga Slobodana Miloševića. Projekat je bio da se građanksim ratom ubije još 2 miliona Srba.

Izvor: Kurir.rs