Milorad Popović „razotkrio Srpski Svijet“!

Piše: Goran Danilović

Razumije se da je ideološka matrica ista već stotinu godina. Kada naši domaći veleumi ne mogu da dokažu svoju samovažnost dalje od Dobrakova istog trenutka ih pizma natjera da udare po Srbiji jer je ona kriva za sve.

Po pravilu, neutješne pojedince; bili pjesnici, pisci, političari ili poltroni prihvate u naručje razni krugovi hrvatskih stvaralačkih udruga i daju im prostor u medijskoj javnosti kao da se radi o emanacijama davnih vitezova kulture i stvaraocima evropskog formata.

Mantra je ista: samo se treba požaliti da vas je pritisnuo Srpski svijet, da političko rukovodstvo Srbije, koje god, danonoćno radi o glavi i Crnoj Gori i Hrvatskoj, a ponajviše nekolicini bastatura koji stoje po sred Balkana, po sred svesrpskog svijeta, braneći nesrpsku nejač golim i runjavim grudima. Eh, da!

Koga nikada i niko nije tražio, kome se ni kući ne bi obradovali, taj i takvi bi iz zatrke prepljunuli do Beograda, a onda bi ih neki zagrebački „civilizacijski krug“ prihvatio kao spoljne saradnike i stručnjake za “ Istočno pitanje“. Tako se protiv Milorada Mija Popovića urotilo sve srpsko i velikosrpsko, sve od Načertanija do IMT – 352, ne bi li ga izorali iz njegovog „crnogorstva“ i „samobitnosti“.

Namjera je namjerila bila da se Milorad onemogući u stvaralaštvu jer bi drugačije Srbi biti rasbrljeni i demitologizovani snažnije nego je Nataša Kandić demistifikovala Cara Lazara i izmišljeni Kosobski boj.

Iako propadaju: Srpski svijet, Srpstvo, mitomanija i SPC, Mijo Popović, drži mrtvu stražu i ne da da se posrbi Crna Gora?

Srbija, kaže Mijo, iako se raspada, umišlja da je Rusija, te time „njezino okruženje“, strepi od tih samouništavajućih gelera nestanka.

Srpski svijet je izgubio „Kosovo i Knin“, pa je tako ostalo još samo da se oburda Mijo i njegovo djelo čime će potonuti „njegova Crna Gora“ jer su u njoj mnogi izdajnici.

Tako, dokle mi izdajemo, Mijo dograđuje puteve koje su davno proputili Sekula i Jevrem, vjerujući da ćemu jednom podići spomenik na kružnom toku u Zagrebu, kada je već davno Beograd odlučio da je Miju i drugoj dvojici ne podiže ništa uprkos zaslugama i brojnim dizanjima u posljednjem vijeku.

Ipak, drug Mijo, neće dati Crnu Goru Srpskom svijetu, ma nam je to posljednja nada, iako smo svi, do Mija, vjerovali da je Crna Gora prva nada Srpstva i Srba.

Za nas je izgleda kasno ali za Mija nije, a to mi je milo i zbog njega i Crne Gore i svih naših neuspjelih u Beogradu.

Ako propadnemo i mi i Crna Gora, a ostane Mijovo djelo, ostaće više nego smo zaslužili. (Izvinjavam se Crnjanskom na ovoj poslednjoj preinačenoj izjavi)