Milojević: Podgorica je moj drugi grad, osjećam se kao kod kuće

Cilj Budućnost Volija u ovoj sezoni je ulazak u plej-of ABA lige i da iz drugog plana napadnu titulu u regionalnom takmičenju.

To je u intervjuu za klupski sajt poručio trener Dejan Milojević, koji je na klupi podgoričkog tima krajem januara naslijedio Petra Mijovića.

Jedan od ciljeva Milojevića – a to je stručnjak poručio na konferenciji po dolasku u Podgoricu – jeste i razvoj mladih igrača.

„Cilj za ovu sezonu je da uđemo u plej-of i da iz drugog plana napadnemo titulu. Naravno, uz rezultat ideja je da damo šansu mladim igračima, prvenstveno tu mislim na Žugića, koji je izuzetno talentovan ali od talenta do igrača dug je put. On jeste na tom putu ali mora biti svjestan da mora mnogo da radi i da neće biti lako ostvariti snove i njegove i naše“, kazao je Milojević.

Dok je bio na klupi Mege Milojević je trenirao Nikolu Ivanovića, Danila Nikolića, Zorana Nikolića i Petra Popovića. Sa Ivanovićem i Danilom Nikolićem je 2016. godine osvojio Kup Srbije, a u polufinalu ABA lige eliminisao upravo Budućnost.

„Osvojiti trofej sa mladim igračima je veliki podvig, pogotovo što Nikola i Danilo u tom trenutku nisu imali rejting, reputaciju i kvalitet koji imaju danas. Igrali smo sjajno tu sezonu. Bilo je u tih osam godina nekoliko jako uspješnih sezona i samim tim uspjeh do finala je veliki, zato što su nam u konkurenciji ekipe sa iskusnim igračima, sa sjajnim trenerima, a mi smo uspjeli praktično sa momcima od 20-ak godina da uđemo u finale.

Saradnja sa igračima od ranije, boravak u gradu u kojem je proveo jedan dio igračke karijere…

„Pa lakše mi je za adaptaciju sigurno, zato što me ti momci znaju. Sigurno ću se lakše privići na ekipu, nego da sam otišao negdje gdje nikog ne poznajem, jer bi mi trebalo više vremena. Ovdje se u startu osjećam kao kod kuće, Podgorica je moj drugi grad, poslije Beograda. Neke igrače sam trenirao, a sve ih poznajem, tako da je adaptacija na ekipu prilično brzo prošla“, rekao je Milojević.

U intervjuu za klupski sajt Milojević se prisjetio igračkih dana u Podgorici. On je u Budućnost došao 2000. godine iz FMP-a. U prvoj sezoni u dresu „plavih“ osvojio je duplu krunu, da bi na ljeto 2001. godine kao dio reprezentacije Jugoslavije osvojio zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Turskoj.

„Ta ekipa Budućnosti je sigruno najkvalitetnija ekipa u kojoj sam ja ikada igrao, ne računajući reprezentaciju, koja je posebna priča. Ako pričamo o svim ekipama u kojima sam igrao: Valensija, Galatasaraj i Partizan i kasnije ekipe Budućnosti, ta ekipa iz moje prve sezone u Podgorici, Budućnost je imala nevjerovatno jaku ekipu, i ja sam uživao. Kao klinac sam bio dio te ekipe, imao sam svoju ulogu. Naravno nisam bio lider, bilo je igrača koji su kvalitetniji od mene, ali sam mnogo naučio te sezone i stasao sam, naučio sam da osvajam trofeje. Uživao sam u radu i sa Miroslavom Mutom Nikolićem, i kasnije sa Bogdanom Tanjevićem. Stvarno jedna predivna sezona, tri trofeja. Najljepša moguća sjećanja me vežu, i dan danas sam prijatelj sa mnogima iz te ekipe“, prisjeća se Milojević.

Prisjetio se i meča sa Lovćenom u ABA ligi u sezoni 2003/2004 – tada je lični postavio rekord kada je u pitanju indeks na jednoj utakmici, koji je iznosio 59. Meč je završio sa 35 poena, 18 skokova, po četiri asistencije i blokade, te dvije ukradene lopte.

„Stvarno sam gledao da odigram svaku utakmicu na maksimalnom mogućem nivou, i to je bila jedna od njih. Poklopilo se dosta stvari, ne mogu da kažem da sam nešto jurio. Kad igraš ne znaš koliki ti je indeks i šta si uradio. Znam samo da sam dao sve od sebe i da sam te sezone stvarno dobro igrao, dolazile su razne ponude i znalo se da je to posljednja sezona u Budućnosti, izgarao sam da se što časnije oprostim od kluba“, rekao je Milojević.

Te sezone bio je MVP ABA lige. Isto priznanje osvojio je još dva puta u klubu u kojem je nastavio karijeru – Partizanu. Igrao je još u Valensiji i Galatasaraju.