Milo se povukao iz izbora za Nikšić

Piše: Aleksandar Petrović

Postoje dvije, skoro istorijske, činjenice po kojima će se, između ostalog, pamtiti predstojeći lokalni izbori u Nikšiću. Jedna je vezana za Milov DPS. Naime, po prvi put od kada postoji, ova partija izlazi na jedne lokalne izbore, a da je prije toga izgubila vlast na državnom nivou. Na ovim izborima u Nikšiću ona prvi put učestvuje kao poražena i gubitnička partija, ona od koje se bježi, ona bez instrumenata vlasti, a koje je itekako znala da koristi u sličnim kampanjama u prošlosti.

Milov DPS izlazi na ove izbore kao partija čiji je mit o nepobjedivosti srušen, kao partija za koju se više neće glasati zato što unaprijed pobjeđuje, partija poraženih za koju ne glasa niko ko ne mora, partija od koje se ide ka pobjedniku, a koji je već ubjedljivo pobijedio u Nikšiću u avgustu prošle godine. Na ove okolnosti Milov DPS neće imati odgovor. Ostaju da se takmiče, ali sa percepcijom javnosti o njenoj inferiornosti i nesposobnosti da pobijede. Građani hoće novo, promjene, pobjednike, a ne one koji su prije samo nekoliko mjeseci pregaženi u Nikšiću.

Druga činjenica je vezana za Mila lično. Ovo su, naime, prvi izbori na kojima njegov privatni DPS učestvuje, a da njegovog imena nema na izbornoj listi ove partije. Još u avgustu DPS lista bila je tradicionalna: „Odlučno za Crnu Goru – Milo Đukanović“. Na martovskim izborima lista ove partije ima jedan primetno manje personalizovan naziv: „Evropski tim za Nikšić“. Mila tu nema, povukao se sa liste, uplašio se novog poraza, ili je njegova samoljubivost toliko izražena da ne želi da vodi listu onih koji su izgubili ili gube.

Ono što se čini bližim jeste procjena da njegovo ime više ne donosi glasove, naprotiv. Ljudi zbog njega i napuštaju DPS. Milo više nije takmičarska prednost DPS. Umjesto toga on je postao simbol njegove bolesti. Možda je stvar i u tome da Milo niše nije dovoljno „evropski“ za takav tim u Nikšiću, ili se možda nade ulažu u DPS bez Mila, a imajući u vidu njegovu zauzetost novčanim sumama, ili malim hidrocentralama, na primjer. Kako piše štampa, dok se Nikšić bori za svoju budućnost, Milova familija tuži državu (da, da, baš „njegovu“ Crnu Goru) zbog hidrocentrala. Upravo u tome bi i mogao biti razlog zašto Mila nema na listi DPS u Nikšiću. Svi su ga, naime, „pročitali“, pa i njegovi. Svi vide da on puno bolje radi za sebe, nego za druge, ili za Nikšić. Takav im ne treba.

No, imajući u vidu njegov profil ličnosti, i izvesno postojanje svijesti o neminovnom porazu u Nikšiću, on se iz izbora povukao već ranije. Milo prosto neće da bude ime koje će biti „brend“ dvostruko poraženih. On se, kao stari neokomunistički partijac, sprema da otvori pitanje krivice za poraz DPS u Nikšiću na unutarstranačkom procesu. Njegova logika kaže da on može preživjeti sa scenarijom priznatog poraza pre izbora, i utvrđivanjem odgovornosti za poraz poslije izbora, naravno, za one koji su se „usudili“ da idu na izbore bez njegovog imena. Patološki? Možda. Gubitnički? Sasvim izvjesno.