Milo nikad žešće udario po SAD-u: Crna Gora ima dobre temelje da se odupre površnosti zapadne politike koju je generisao monopol jedne super sile nakon Hladnog rata
Crna Gora traje uprkos svim alama koje su kidisale na nju, jer ima dobre temelje koji su izgrađeni u periodu djelovanja Vidoja Žarkovića, izjavio je bivši crnogorski predsjednik Milo Đukanović na međunarodnom skupu u Hiltonu posvećenom liku i djelu Vidoja Žarkovića.
Pored prepoznatljivih opaski na račun Srbije, ovaj skup biće upamćen i po najbrutalnijem Đukanovićevom istupu protiv tzv. kolektivnog Zapada koji predvode Sjedinjene Američke Države.
Naime, Đukanović je u naletu frustracije, u dijelu obraćanja koji se ticao tridesetoavgustvskih promjena, kazao da Crna Gora ima dobre temelje da se odupre površnoj zapadnoj politici koju su generisale Sjedinjene Američke Države, čijim je interesima sam dugo godina vjerno služio.
Govoreći o aktuelnoj vlasti navodi da su padovi sastavni deo života i da vjeruje da je skup više okolnosti doveo do toga da njegova stranka izgubi vlast 2020.
„Ali, ostavimo to kao incident koji će proći. Crna Gora ima dobre antifašističke, građanske temelje, pokazuje otpornost da se odupre pomahnitalom velikonacionalizmu i površnosti zapadne politike koju je generisao monopol jedne super sile nakon hladnog rata. Crna Gora opstaje u tom vrtlogu i smoći će snage da iz tog vrtloga izađe i nastavi dobrim putem koji je trasiran posle Drugog svjetskog rata“, zaključio je Đukanović.
Zapanjujuća je doza nezahvalnosti koju je Đukanović iskazao u ovoj izjavi prema zvaničnom Vašingtonu koji mu je omogućio dvoipodecenijsko vladanje Crnom Gorom i lično bogaćanje. Zaboravio je Đukanović kako su iz SAD žmurili svojevremeno na njegovo kršenje ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori i što je najvažnije na šverc cigareta.
Đukanović je očito prekasno shvatio principe na kojima funkcioniše politički Zapad koji je danas stavio u rang neprijatelja kakav je Crnoj Gori (prema njegovom mišljenju) zvanični Beograd. Kolo sreće se okreće, tako da se Đukanović osjeća izdanim od strane Zapada, za račun tzv. velikosrpskog nacionalizma, protiv kojeg se svojevremeno borio baš za račun tog istog površnog Zapada.
Međutim, današnja izjava uperena protiv glavnog spoljnopolitičkog saveznika i pokrovitelja Crne Gore, Sjedinjenih Američkih Država, izaziva nemir kod svih uvjerenih evroatlantista koji sa pravom mogu biti zabrinuti za „evropsku“ perspektivu ove zemlje. Đukanović očito neće s mirom uživati u penzionerskim danima i benefitima zahvalnice koju mu je nakon političkog penzinisanja sročio američki državni sekretar Entoni Blinken, već će se svojski potruditi da zapaljivim izjavama razori, teškom mukom, izgrađeno partnerstvo između Podgorice i Vašingtona. To bi u konačnici ostavilo dalekosežne posledice na manjeg partnera, ali Đukanović se vodi devizom „posle mene potop“.
Najveću štetu ovom jeretičkom izjavom, u susret izborima u Podgorici, je napravio svom DPS-u čije se nove snage kunu u svoje urođene evroatlantske sklonosti. A znajući stepen njihovog podaništva prema Đukanoviću, čisto sumnjamo da će se ograditi od njegove antizapadne izjave.