Milo nema šta da ponudi u kampanji, osim da optužuje Srbiju i Rusiju

Pričom da Moskva i Beograd koriste SPC u obračunu sa Crnom Gorom Milo Đukanović skreće pažnju s činjenice da u predizbornoj kampanji nema mnogo da ponudi. A konstantne optužbe da Rusija ima zavjereničke namjere nisu baš smislene jer bilo bi u najmanju ruku neobično da se u Moskvi svako jutro bude sa pitanjem – šta se danas dešava u Podgorici.

Tako analitičar Boško Vukićević u najkraćem komentariše najnoviju u nizu optužbi Đukanovića da je SPC adut iz rukava Moskve i Beograda, ne bi li se navodno ponovilo ono što nije uspjelo na dan izbora prije četiri godine.

On dodaje da bi se svako racionalan, ne i predsjednik Đukanović, zapitao zašto bi se rukovodioci najveće zemlje na svijetu svakodnevno bavili stvarima Crne Gore, osim naravno ako takav narativ Đukanoviću ne služi prvenstveno u svrhu izborne kampanje koja je u toku.

„Smatram da je rusko interesovanje za Crnu Goru bilo uvijek prijateljsko i prirodno u vremenima bratskih odnosa dvije države, bez obzira na njihovu različitu veličinu i značaj, dok je danas ono prilično usahlo, kada su takvi odnosi pokvareni politikama aktuelnih vlastodržaca iz Podgorice. Sa duge strane, sve ovo nam govori da je Đukanovićeva standardna retorika, tj. njegovo uvođenje u igru Rusije i Srbije kao entiteta koji koriste SPC u obračunu sa Crnom Gorom, zapravo skretanje pažnje sa činjenice da se on u predizbornoj kampanji nema baš ničim pohvaliti“, ocjenjuje Vukićević .

Ovaj analitičar dodaje da se Đukanović pred crnogorskim biračima ne može pohvaliti pogotovo ekonomskim rezultatima, koji su najvećim dijelom katastrofalni i koji nagovještavaju najgoru ekonomsku krizu do sada, ali ni brojnim aferama koje godinama opterećuju aktuelnu vlast u Podgorici.

Upravo u tom ključu naš sagovornik vidi i još neobičniju i donekle komičnu najavu crnogorskog predsjednika da će se „do posljednjeg daha boriti za obnovu CPC“.

„Đukanović može imati dobar dušak, ali teško da njegov dah može nadvladati crkveni, jer je Crkva nadživjela i mnoga carstva, a kamoli njega i DPS. Opet, postavlja se pitanje zašto bi se jedan javno deklarisani ateista i čovjek koji nije ni kršten sa tolikom strašću zalagao za rešavanje problematike koja je isključivo u crkvenoj nadležnosti. Ja sam uvjeren da takva ostrašćenost i agresivnost u nametanju crkvenog rešenja mora izgledati bizarno čak i njegovim pristalicama“, decidiran je Vukićević.