Milo ne odustaje od progona Crkve

Piše: Aleksandar Petrović

Juče čitam izjavu jednog mladog poslanika DPS-a.

Završio studije na Milovom donjogoričkom univerzitetu proizvodnje „akademske mladeži“. Iz Podgorice je, ali kao da je iz Nikšića.

Čak to što je rekao baš i govori zbog izbora u Nikšiću. Kao poruku, poklič iz „šume“, „prijetnja“ i Bogu i vjerujućem narodu.

Sve što SPC dokaže kao svoje vlasništvo ostaće njeno! parafraziram ovu trapavu političku izjavu, jednog od Nikolića, poslanika Milovog u susret izborima u „rodnom gradu“.

Kažu da je ovaj mladi čovjek završio Pravo, čak bio jedan od najboljih učenika na tom ideološkom studiju izgleda bližem komunizmu nego na primjer Monteskjeu.

Ne, ne, crkva mora da dokaže da je vlasnik onoga što je već u svim zvaničnim knjigama njeno. U svim državnim knjigama i pravnim katastarskim arhivama.

To je zakon optužbe koji ovaj mladi čovjek saopštava u ime Milovog sve konfuznijeg partijskog dvora.

Crkva je za ove naslednike Titovog odnosa prema pravoslavnoj crkvi kriva po svom postojanju i ulozi pa i onda po svojim pravima.

Zato, to što je ona vlasnik svoje imovine po svim pozitivnim propisima Crne Gore, ne znači da je to njena „svojina“ kako ovaj mladić tumači važeće pravno načelo u „tužilačkoj Crnoj Gori“, po kome samo u Crnoj Gori ne važi pravilo nevinosti, već je upravo vladajući suprotan princip da se „nevinost mora dokazati“ i da je nevini kriv sve dok onome koga tuži ne dokaže da nije kriv iako od početka ne sumnja u njegovu krivicu.

Dakle, nevini je bez izgleda kao i Crkva ako bi pobijedio Nikšić i Milov privatni DPS u Nikšiću.

Sve Crkve bi i Božije hramove pokušali preko lokalne administracije da oduzmu od Hrista, vjere, vjerujućeg naroda, i a ih daju na upravljanje katastru ili Upravi za imovinu na čijem čelu može biti i sam naslednik Muhamedove svete knjige.

Ovaj mladi čovjek u želji da se dokaže svom „bijesnom“ vođi, šalje nezabilježene optužbe protiv svoje države i sopstvene partije od kojih se kasnije može samo crveniti i osjećati stid pred vremenom budućnosti.

Prvo, u datoj izjavi jasno je da DPS nikome ne garantuje zaštićeno pravo svojine što je jedno od najvažnijih prava u evropskoj pravnoj kulturi.

Drugo, to pravo posebno nije zaštićeno „projektovanim“ protivnicima bivšeg režima,među kojima je crkva sa narodom u litijama postala simbol „okupacije“.

Treće, gazi se načelo jednakosti svih pred zakonom i ono na šta se trebala osuditi SPC, nije obaveza drugih crkava i vjerskih zajednica.

Drugi u multietničkoj Milovoj Crnoj Gori moraju imati višak prava da bi pravoslavni vjernici, Srbi i Crnogorci, imali manjak istih.

Četvrto, gazi se načelo presumpcije nevinosti i od Crkve žele napraviti „kriminalca“, od kojeg treba oduzeti imovinu stečenu „nezakonitim putem“, kao da je ona bila na vlasti u vrijeme komunizma ili prošlog Milovog režima, pa je sama sebi upisivali vlasništvo.

Pravilo da ono što je pravno tvoje je samo tvoje, i da se sudski može osporiti od strane drugih u zakonskom postupku, bi se opet poništilo u korist Milove anticrkvene tiranije, jer je on uvijek u „pravu“, a „svi su drugi uvek krivi“ i moraju moliti za oprost bez ikakve nade za njih uključujući i Crkvu. Nećemo dalje..

Ovaj zastrašujuće žilavi mehanizam vulgarne ateizacije i „rata protiv Boga“, je i jedan od izbornih „obećanja“ privatnog DPS-a za Nikšić.

Oni žele da pobijede i litije i narod i vjeru i upokojenog mitropolita, i Svetog Vasilija Ostroškog, sve u ime kulta svog Vođe i prošlosti paganizma i komunističkog terora prema Crkvi.

Naravno da su svi oni u velikoj zabludi jer ih budućnost odavno uhvatila na djelu i pokazala duhom i snagom čitavog naroda da se ne može nazad već samo naprijed u budućnost, i Nikšić i Crna Gora.

To će pokazati i 14. mart kada će demokratske litije, na glasačkim mjestima, poraziti i to snažnije od avgustovskog oslobođenja, ovu necivilizacijsku politiku „zastrašivanja vjere“ i slobode ljudi.