Prva zvanična posjeta Jakova Milatovića Srbiji, koji u Beograd dolazi danas, ima znakovitu medijsku pripremu. U crnogorskim medijima bave se dolaskom šefa njihove države u srpsku prijestonicu, a posebno su zanimljiva saznanja koje iznose podgoričke “Vijesti”.
Naime, ovaj dnevnik spekuliše da će, između ostalog, Milatović svom domaćinu postaviti pitanje ekstradicije nekadašnjeg visokog funkcionera DPS i bivšeg i jedinog predsjednika državne zajednice Srbije i Crne Gore Svetozara Marovića, “koji sedam godina boravi u Beogradu, iako crnogorske vlasti uporno traže njegovo izručenje po presudama zbog višemilionskih malverzacija u Budvi”.
Kolege iz ovog koncerna nisu se bavile prognozama šta će prvi čovjek naše države upitati svoga gosta, ali svakako da će imati inspiraciju da otvori brojna pitanja u kojima se zvanična Podgorica, najblaže rečeno, prema Srbiji nije ponijela ni bratski ni prijateljski.
Neizbježna će, svakako, biti tema Kosova i Metohije koja godinama opterećuje odnose dveju država. Ako je za Milatovića, kako pišu “Vijesti”, među prioritetima status Marovića, Vučić ima “za nijansu” prvenstvo da pita, recimo, zašto je Crna Gora podržala otimanje 15 odsto srpske teritorije priznajući nezavisnost lažne države Kosova, bez da je to pitanje postavila građanima na referendumu. Tim prije, što je Milatović, maltene dok je ispijao pobjednički šampanjac u izbornoj noći, na konkretno pitanje da li će Crna Gora preispitati svoju odluku doslovce odgovorio da je za njega Kosovo – završena priča.
Iako bi se prije vladi u tehničkom mandatu nego njemu moglo pripisati i najsvježije “zabijanje noža u leđa” u Savjetu Evrope, Vučić, recimo, svog kolegu može pitati zašto se Crna Gora svrstala u grupu država koja je podržala aplikaciju tzv. Kosova za članstvo u SE.
Tema bi mogao i da bude kontinuitet sa antisrpskom histerijom koju je decenijama negovao bivši apsolutni gospodar Crne Gore Milo Đukanović, a koji se ovih dana prilježno primenjuje na gradonačelniku Nikšića Marku Kovačeviću. Crnogorsko pravosuđe je u njegovom slučaju pokazalo neverovatnu budnost i ažurnost, zbog položaja njegovog prsta tokom intoniranja državne himne, zakazujući mu saslušanje baš na godišnjicu hrvatske zločinačke akcije “Oluja”.
S druge strane, ostali su nijemi na dokaze Europola koji je dostavio transkripte komunikacije visokog funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost Petra Lazovića i navodnog vođe kavačkog klana Radoja Zvicera, koji tvrde da je Đukanović dobijao mjesečno ogroman novac od kriminalnih radnji pomenute zloglasne družine. Navodi se, takođe, da će na stolu biti i pitanje ambasadora, pošto su ta mjesta i u Beogradu i u Podgorici upražnjena dvije godine. S tim što se zaboravlja da je Crna Gora protjerala našeg diplomatskog predstavnika Vladimira Božovića zato što je kazao da je Podgorička skupština iz 1918. godine bila “slobodni izraz narodne volje za ujedinjenje sa bratskom Srbijom”, što se nije uklapalo u narativ montenegrinske političke elite koji pomenuti događaj vidi kao “uvod u okupaciju Crne Gore”. Iako je imao potpuno pravo, Beograd nije uzvratio recipročnim mjerama, pa je Tarzan Milošević ostao da službuje u Knez Mihailovoj ulici.
Dakle, pitanja ima na pretek, a videćemo kakvi će biti odgovori. Očekuje se da će se dvojica državnika obratiti medijima sutra oko 11.20. Prethodno će Vučić svom gostu prirediti svečani doček ispred Palate Srbija. Najprije će razgovarati njih dvojica, a potom će uslijediti i plenarni sastanak dveju delegacija. Predviđeno je i da se Milatović sastane sa prvim čovjekom Narodne skupštine Vladimirom Orlićem.
(novosti.rs)