Bježanje od imena Demokratske partije socijalista (DPS) ne znači i bježanje od suštine DPS-a, koja je ostala ista i na neki način postala čak vidljivija u tekućoj predizbornoj kampanji, kazao je zamjenik predsjednika pokreta Evropa sad i nosilac liste tog pokreta za izbore u Podgorici Jakov Milatović.
„Iako smo posljednjih 30 godina bili svjedoci neograničene kreativnosti u dovijanju jasnim zabranama zloupotrebe institucionalnih resursa za potrebe izborne kampanje, ponašanje Ivana Vukovića u tekućoj kampanji za predstojeće lokalne izbore je možda najšokantniji primjer nastavka ove negativne prakse“, kazao je Milatović.
Kazao je da se Vuković, „svjestan da se nalazi na pogrešnoj strani, potrudio da napravi marketinšku distancu od partije čiji je potpredsjednik. Pa je tako njihova koalicija spakovana u oblandu građanske liste, bez isticanja partijskih oznaka. Ovakva odluka je sasvim logična imajući u vidu činjenicu da je DPS postao brend koji kod većine građana u Crnoj Gori na sami pomen izaziva nelagodan osjećaj, i to sasvim opravdano“.
„Međutim, substanca DPS brenda, koja se ogleda u zloupotrebi institucijalnih resursa, ucjenama, zastrašivanju i pritiskanju birača, mobingu zaposlenih u gradskim servisima i bezumnom trošenju novca građana, je u cjelosti očuvana, a po svemu sudeći i podignuta na do sada neviđeni nivo. Od bahatog pripisivanja zasluga za realizaciju projekata koje su finansirali građani na namještenim stand-up skupovima po gradskim naseljima, preko tempiranja završetka javnih radova tik pred izborni dan, pa do direktnog trošenja budžetskih sredstava za zakupljivanje bilborda za nepotrebnu promociju gradskih servisa, Ivan Vuković pokazuje da je spreman da iscijedi javne resurse do poslednje kapi, samo da bi njima obezbijedio još jedan mandat“, dodao je Milatović.
Kazao je da su „nerazumna socijalna davanja iz budžetske rezerve usred kampanje, koja ne samo da predstavljaju direktno kršenje Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, već su i protivna preporukama stručne javnosti, Venecijanske komisije i međunarodnih standarda, najnoviji primjer neodstupanja od klasične DPS matrice“.
Milatović navodi i da su kandidati za odbornike „takođe birani u skladu sa DPS brendingom. Pa je tako njih trećina stambeno ozbijeđena novcem građana, a među njima ima i serijski osuđivanih mobingera koji smatraju da je Milo Đukanović otac nacije“.
Da se stvarno radi o koaliciji, kako ističe, građani bi do danas imali priliku da pročitaju njihov izborni program, a članovi koalicije koji do sada nisu bili konstituenti gradskih vlasti bi imali priliku da predoče svoju viziju za dalji razvoja grada.
„Ovako, u odsustvu izbornog programa, svi zajednički sudjeluju u zloupotrebi institucionalnih resursa i izbornoj prevari u pokušaju. Zaključak je da bježanje od imena DPS-a ne znači i bježanje od suštine DPS-a, koja je ostala ista i na neki način postala čak vidljivija u ovoj kampanji. Stoga, vjerujemo da građani neće nasjesti na njihovu najnoviju prevaru, te da će masovnim izlaženjem na izbore zaštiti sebe od njihove gramzivosti“, zaključio je Milatović.