Tri su godine od takozvanog „državnog udara“, od tužilačko sudske konstrukcije i montiranog procesa, javnosti poznatoj kao „suđenje vijeka“ u kom su, pored dva ruska državljanina kojima nikad nije utvrđen identitet, srpskih državljana Branke Milić, Srboljuba Đorđevića, Milana Dušića, Dragana Maksića, osuđeni i funkcioner DF-a Mihailo Čađenović, kao i lideri DF-a Andrija Mandić i Milan Knežević.
U razgovoru za IN4S, predsjednik DNP-a Milan Knežević nam je govorio kako sa ove distance i prvostepene presude od 5 godine, gleda na ove „događaje“ koji su nedvosmisleno produbili ionako dubok jaz u crnogorskom društvu, pričali smo o novoj političkoj presudi u trajanju od četiri mjeseca kućnog pritvora zbog „nasilničkog ponašanja“ u holu Skupštine, kao i o aktuelnim aferama i procesima, koje potresaju Crnu Goru, kao i on najavi da sledi skidanje imuniteta predsjedniku Pzp-a Nebojši Medojeviću, na šta je Knežević kazao da postoji mogućnost i da bude ubijen u zatvoru pod šifrom „nesrećni slučaj“.
Sudski proces za tzv. državni udar rezultirao je prvostepenom presudom od pet godina zatvora. Sa kakvim privatnim i profesionalnim izazovima ste vi morali da se suočite tokom ove višegodisnje drame? Kakve posledice je državni udar imao na Crnu Goru? I da li bi sa ove distance, nešto promjenili onog, sada već „čuvenog“ 16. oktobra 2016?
Sudski proces za tzv. pokušaj terorizma na dan izbora predstavlja ljudski, institucionalni, pravosudni i geopolitički abortus koji traje duže od tri godine i po svemu sudeći će trajati dok god Milivoje Katnić bude imao lični kontakt s Gospodom Bogom. Što se tiče mojih ličnih i profesionalnih izazova oni su uglavnom u trouglu policije, suda i tužilaštva. Ali i to je bolje, nego da se poput Crne Gore nalazim u Bermudskom trouglu organizovanog kriminala, korupcije i nepotizma. Zato sam danas još više uvjereniji u to da nijedan segment izbornih aktivnosti DF -a iz 2016. ne bih promijenio. Uostalom, dokaz da smo ih bili pobijedili je i to da nakon tri godine hajka protiv DF- a ne jenjava, jer smo najveći protivnik i podsjetnik za režimska nepočinstva.
Da li smatrate da je prikazivanjem javnosti svega što se dešavalo u sudnici Suzane Mugoše otpočela neka nova etapa u crnogorskom društvu, kada je način rada tužilaštva i sudstva postao veći predmet pažnje u odnosu na prethodni period?
DF snosi najveće zasluge zato što je crnogorsko pravosuđe kroz javni prenos tzv. postupka za državni udar u potpunosti razobličeno, ogoljeno i predstavljeno kao jedna od mnogobrojnih ispostava Prve familije. Sve što je uslijedilo nakon toga kroz afere koje razotkriva profesor Duško Knežević samo je nastavak urušavanja tzv. institucija sistema, ali i dokaz da Crna Gora kao država više ne postoji. Ona se pretvorila u jednu DOO „Latifundiju“ u kojoj pravila diktira mafija i njeni predstavnici u državi. Zato bi možda ove najavljene promjene Ustava mogle obuihvatiti i promjenu imena iz Crna Gora u Koza nostra.
Kakva je percepcija građana o državnom udaru – koliki procenat je nakon sudskog procesa uvjeren da je terorizma u pokušaju bilo?
Čak i najokorelije pristalice režima priznaju da su od „državnog udara“ ostali samo dugmići, i da nikakve osuđujuće presude ne mogu pokupiti pepeo kukavnog i ugašenog pravosuđa.
Očekujete li da afere koje su otvorile pitanja korupcije i nezakonitog rada pojedinih tužilaca i sudija a dijelom se odnose i na slučaj tzv. drzavnog udara rezultirati pokretanjem optužnica?
Osnovno pravilo u funkcionisanju crnogorskog tužilaštva i sudova je da se proceusiraju oni koji otkrivaju afere i to od strane onih koji bi trebalo da budu procesuiranu. Navešću samo jedan primjer, izgleda da će „nezavisna i efiksana istraga“ u slučaju Koverte na kraju pokazati da je Migo Stijepović bio tajni član Predsjedništva DF – a, i da su onih sto hiljada evra koje je uzeo od profesora Duška Kneževića, u stvari bile namijenjene za kupovinu specijalnih telefona marke „Lenovo“ i evakuaciju agenata CIA, FBI, MI6 i Mosada. Ponekad zbilja imam utisak da živimo „zadnje dane“ i uopšte se ne čudim onoj holanskoj porodici što je u podrumu čekala smak svijeta devet godina. Jer smak svijeta samo što nije, a možda je kod nas već i stigao.
Sa druge strane, čitava crnogorska javnost je imala priliku da čuje kako je Darko Šuković pitao Milivoja Katnića kad očekuje da Apelacioni sud donese pravosnažnu presudu, a da je glavni specijalni državni tužilac izjavio da će se to dogoditi u roku od tri mjeseca nakon što sudija izvjestilac preuzme predmet. Znači Katnić i Šuković već sad znaju da će Apelacioni sud potvrditi kriminalnu presudu Suzane Mugoše, i to objavljuju kao vremensku prognozu, uz konstataciju da su sudovi u Crnoj Gori nezavisni.
Ostaje mi da se nadam da će Neno Vujošević u međuvremenu izaći, pa da pokušamo da organizujemo neki susret sa Katnićem i Šukovićem, posto izgleda oni optužuju i presuđuju po Crnoj Gori. Samo da znaju unaprijed, ja jesam Knežević, ali nemam milione kao moj rođak sa sela. Najviše što od mene mogu dobiti je rasad za paprike.
Kad ste već pomenuli tu emisiju, Katnić je tražio i skidanje imuniteta Nebojši Medojeviću?
Nebojša Medojević plaća “grehove” otvaranja afera “Klap” i “Vardar” koje direktno vode do Prve familije. I umjesto da Katnić bane na Blažovu svadbu i pohapsi sve zvanice izuzev mlade i Hari Mata Harija, on je odlučio da po nalogu Đukanovića ovog puta ne samo uhapsi Medojevića, nego da u zatvoru on bude ubijen. Mafijaški režim ulazi u novu fazu obračuna sa DF-om, a to su egzekucije lidera najjačeg opozicionog subjekta, i to pod šifrom “nesrećnog slučaja” u Spužu. I ovo više nije pitanje za DF, već za slobodnu Crnu Goru, Nebojša Medojević treba da bude primjer kako prolaze oni koji se suprostave šefu režima i njegovim interesima. Mi sigurno nećemo pristati da nas kao ovce vode na klanje, i narednih dana ćemo imati adekvatne odgovore na otvorenu fašizaciju crnogorskog društva.
Posmatrano sa vremenske distance možete li izvesti neke zaključke: o sebi, političkim prilikama, društvenim kretanjima i možda konačnim odlukama viših instanci?
Posmatrano sa distance od posljednnje četiri godine sam došao sam do sledeće hronologije: u oktobru 2015. sam napadnut i završio u Ugrentnom centru jer sam branio naše ustavno pravo na mirna okupljanja, da bi me oni koji su organizovali napad na mene osudili na četiri mjeseca zatvora, nedugo nakon odsluženja zatvroske kazne određeno mi je stavljanje u zatvor dva mjeseca i to bez skidanja imuniteta, nakon toga sam prvostepeno osuđen na pet godina zatvora, da bi me na kraju častili i sa četiri mjeseca kućnog pritvora u susret obilježavanju tri godine od tzv. državnog udara. Ne postoji mjera iz ZKP – a koja u ove četiri godine nije primijenjena na meni, zato sam s pravom i izjavio da sam ja najveći pravni autoritet u Crnoj Gori. Mada kad bolje razmislim, imajući u vidu nosioce pravosudnih funkcija, to mi nije ni teško.
Smatrate li da je i presuda kojom ste osuđeni prvostepeno na kućni pritvor u predmetu “nasilničkog ponašanja u Skupštini” u vezi sa slučajem državni udar ali i drugim procesima koji su vođeni ili se vode protiv Vas?
Posljednja presuda od četiri mjeseca kućnog pritvora, osim što je imala za cilj da osjetim kako ga je bilo Ceci Ražnatović, dominantno je utemeljena na želji Prve familije da me zaustavi da u Skupštini iznosim jasne političke stavove i kvalifikacije. Posebno je bilo važno da me osudi sudija koja je Srpkinja iz Foče, kako bi „šmek“ prava i pravde osvježio kloaku crnogorskog pravosuđa. Koliko mi je prenešeno od strane prisutnih advokata, mada još nisam dobio pisani otpravak presude, u njenom dispozitivu sudija Željka Jovović je slučaj verbalne rasprave u Skupštini uporedila sa nekom romskom pijacom u predgrađu Pančeva, gdje su se dvojica Roma potukla oko tezge na kojoj je trebalo da prodaju cigarete bez akciza. Ima li što ljepše, nego da predsjednica Osnovnog suda uporedi Skupštinu sa „ciganskom pjacom“, ili što bi mi Zećani rekli „špeditorom Gabelja“, i na taj način pošalje snažnu poruku što misli o najvećem zakondoavnom domu u ovoj Besudiji. Imajući u vidu pomenutu analogiju sudije Jovović, a pod uslovom da me ne strijeljaju u 2020, ozbiljno razmišljam da u plenarnoj sali otvorim tezgu s pipunima i lubenicama. A ako bude kakav tender za kokain ili heroin, pokušaću sa nekim od klanova da zajedno prikupimo dokumentaciju i učestvujemo na tenderu.
Kako komentarišete i doživljavate odnos pravničke elite i političkih kolega prema tužilačko-sudskom progonu koji je evidentan a započeo je državnim udarom?
Čast izuzecima, značajan broj vrlih pravnika, intelektalaca, profesora, akademika i dokazanih boraca za ljudska prava i slobode se plaši Milivojeve fioke. A neki se nalaze i u ormaru. Izgleda da se SDT pretvorilo u salon namještaja : dje god nešto otvoriš – iskoči neki kapitalac. Jedino su Neno Vujoševića „izgoreli“ kao pecivo.
Da li Vas letargija i izostanak opšteg građanskog i opozicionog bunta na sva dešavanja u Crnoj Gori iznenađuje?
Mi smo kao narod poznati po beskonačnoj i trpeljivoj letargičnosti. Da nije tako ne bi kralj Nikola,Tito i Milo upravljali ovom državom 125 godina. Može zvučati kao fraza, ali ja sigurno neću odustati od ove borbe, makar ostao potpuno sam.
Očekujete li u budućnosti drugačije reakcije međunarodne zajednice koju kao da ne zanimaju potresi koji se događaju u Crnoj Gori a u priličnoj mjeri narušavaju koncept vladavine prava i pravne sigurnosti?
Evropska unija se zabavila o svom jadu, i uopšte me ne čudi što jedan broj birokrata koji ovdje obitava, ne želi da vidi crnogorsku realnost. Sve češće mi se, sama od sebe, nameće teza da će EU u ovom formatu nestati prije nego što Crna Gora postane njen sastavni dio. Da je Boris Džonson pravi prijatelj Crne Gore, uslovio bi Brexit na način što bi Crna Gora automatski zamijenila Englesku kad ova izađe iz EU. Ali to se neće dogoditi, bez ako u međuvremenu ne organizujemo kolektivno trovanje Novičokom, i za to optužimo Rusiju. No kakve smo sreće, i da se kojim slučajem otrujemo, opet bi nekako ostali živi.