Milačić: Đukanoviću, meta na čelu Svetog Vasilija je ogledalo u kome se oslikava vaše čelo

Predsjednik Prave Crne Gore Marko Milačić danas je Predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću poklonio ikonu Svetog Vasilija Ostroškog i uz nju predao otvoreno pismo.

Pismo predsjednika Prave Crne Gore Marka Milačića Predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću prenosimo integralno:

„Rasli smo slušajući o vama, da ste loši i da kradete. Rasli smo shvatajući domet vašeg svijeta, slušajući da od naših roditelja otimate za sebe i vaše i mada nismo znali šta precizno želimo da postanemo, znali smo da ne želimo da budem vi i vama slični. Ljudi bez duha.

Plašite li se, nekada, ćutanja ovog naroda?
Vi ste, gospodine Đukanoviću okrivljenik bez kazne, bez utočišta od ljudi. Okrivljenik koji je na ovom svijetu skoro sve prigrabio, pa hoće da krade i sa onog svijeta. Vi ste, gospodine Đukanoviću, krivac bez Boga.

Ukrali ste državu za sebe, istjerivali vjeru iz vaših pa nanišanili Srpsku pravoslavnu crkvu. Hoćete da prisvojite zemaljsko parče neba, da hajdučite po hramovima kojih se odričete, da ih otmete pa pretvorite u zamkove vaših praznina. Bogomolje ništavila. Hoćete spomenike vašeg zla.

Zaboravili ste da nas na ovom svijetu autentičnim, jednim istim narodom, čine Svetosavska crkva, srpska azbuka, ćirilica, kosovski, vječni zavjet i duša cara Lazara koja je, umirući, stvorila srpski nacionalni identitet, pa ste zdrobili i preorali duh vaših predaka na tom groblju praveći carstvo bahanalija, harem za vas, u premijerskom i predsjedničkom odijelu.

Gazite, gospodine Đukanoviću, istinu testamenta Svetog Vasilija Ostroškog. Od njega kradete njegovim novcem kupljenu i crkvi zavještanu ostrošku zemlju, u vaše džepove trpate njegove i molitve i kletve.

Gospodine Đukanoviću, Mitopolit Zahumski i Hercegovački, Sveti Vasilije, u tom testamentu, 1665. godine, je zapisao: „I pišem na uznanje služiteljima crkvenim, koji poslije mene služite Bogu i Svetoj Bogorodici u Ostrogu, u studenoj stijeni. Toplote radi Božije, da znate i vi i hrišćani koji poslije mene budete, da kupih Velji Do za dvanaest i po groša. I Spižića zemlju u Dobrom Polju, od puta do rijeke, i s jazom, za dva groša, a što je njegovo bilo pod lozom, to je priložio crkvi. I da sam kupio Zanuglicu od Milanovića, od Raiča i od Vumila za groš i bukilu pšenice – bijaše pšenica skupa. I od Petra Živkovića da sam kupio Zanuglicu za dva groša, a više da sam mu dao, vidi Bog i Sveta Bogorodica.

To sve priložih i dadoh crkvi u Ostrogu za ishranu i utjehu bratiji. Tamo gdje mi je drugi trud i imetak, koji priložih i dadoh za svoju dušu od svoje usrdnosti, tu neka je zajedno i ovo višepisano. Sve predadoh u ruke Višnjeg Boga i Svetoj Bogorodici. Kupih Velji Do i sve Vladovića i Zanuglice. Bog je svjedok. I ko bi pokušao da nešto otme od manastira, oteo Gospod Bog takvom razoritelju njegov dom, kuću, i stoku sa sinovima i sav njegov imetak da mu Gospod Bog zatre i raspe odjednom u vjekove. Amin. Da njegov dom nastrada u vjekove. Amin.“
Gospodine Đukanoviću, ovim zakonom otimate od manastira.

Želite da, najavljenim Zakonom, bijete i ubijate ikonu ostroškog manastira, koju vaš svaki partijski podanik, Pravoslavac, drži u svojoj dnevnoj sobi, da mu se pomoli kada se na kraju dana vrati domu. Otimajući ostroški manastir, vi od svojih otimate sebe. U vašoj borbi protiv Boga, za njih nikada nećete biti pobjednik.

Ko ste vi, gospodine Đukanoviću, bez Boga? Shvatili ste, onog dana kada je umro Momir Bulatović i vi ste prošli, da je sa sobom odnio dio vas. Gledajući njega u sanduku pored Mitropolita, sjetili ste se svega i shvatili da vam je potreban Bog jer ste sada samo negonjeni čovjek kom će ljudi sigurno suditi.

Sjetili ste se da ste, ljubeći krst u Mitropolitovim rukama težili Bogu, a od njega se odvojili i uspenjali stepenicama zla, ostavljajući vašem bratu da bude potajni poklonik i darodavac srpskih crkava i manastira, za svaki slučaj, kupujići na taj način oprost za vas i njega i mogućnost da jednom opet budete sinovi Božiji.

Vi ste, gopodine Đukanoviću, zatočenik novca i moći. LJudi vas samo zbog novca slijede i treba vam Bog, jer tako usiljeno ne vjerujući u njega, noću kada se osamite vi ipak sumnjate. I vjerujete.

Zato se ne ponašajte kao da Bog ne postoji. Ne izazivajte nas da vas podsjetimo da su naši vatrom i krvlju branili Pravoslavne svetinje, da je Pravoslavlje u Crnoj Gori krvlju sačuvano, da će biti, ako zatreba, krvlju očuvano i budite sigurni da narod neće ćuteći gledati kako mu otimate manastire, jedino utučište duhovnosti i nade, koje mu je preostalo. Prije nego otmete mošti Svetog Vasilija Ostroškog, i zavedete mu djelovodni broj u katastru, moraćete sve nas da otmete.
Ako krenete na kanonsku crkvu, svaki vaš vojnik biće, makar u dubini duše, vojnik naše vojske. Ostaćete sami i ogoljeni, jer nijedna vojska na svijetu nije bila bitke protiv svoje vjere već samo protiv svoje nevjere.

Poklanjam vam, gospodine Đukanoviću, ikonu Svetog Vasilija Ostroškog, da bude vaše oružje u borbi sa samim sobom, da do kraja ne izgubite sebe, da je pogledate u oči i da se, makar potajno sjetite da je Bog već u vama i da vas je već pobijedio.

Gospodine Đukanoviću, ako usvojite najavljeni Zakon, morate znati da stavljate metu na čelo Svetom Vasiliju Ostroškom, ali znajte da je to ogledalo u kome se preslikava vaše čelo.
Zato, uoči Sabora u vašem rodnom Nikšiću, još jednom, sami sa sobom i Svetim Vasilijem, dobro razmislite prije nego naložite vašim poslanicima da dignu ruke na sveca čiju vam osveštanu ikonu danas, dobronamjerno, zbog vas, poklanjam.