Borba za smjenu ovakve vlasti je naša dužnost i obaveza, ne samo prema sebi, nego i prema budućim generacijama, našoj djeci, koje će, ukoliko ih ne smijenimo, biti njihovi robovi, poručio je Saša Mijović, predsjednik GP Nova ljevica.
“Ovo je borba za slobodu, za goli život, za budućnost nas i naše djece. Nakon brojnih pisama i saopštenja kojima upozoravamo na kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda, ekonomsko uništavanje najranjivijeg sloja građana kojima Vlada Crne Gore ne pomaže, već odmaže, uvođenjem nerazumnih i besmislenih mjera kojima se grubo ograničavaju i guše osnovna prava i slobode, ne preostaje nam ništa drugo do da poručimo svim zdravomislećim i zdravorazumskim građanima da prvom sledećom prilikom smijenimo ovaj diktatorski režim.
Danas vidimo što u budućnosti možemo da očekujemo. Da sjedimo kući, umiremo od gladi, da ne smijemo reći ništa protiv nametnutog nam, dok se oni sve više bogate na naš račun. Da ako prekršimo pravila koja donose samo za nas, a koja za njih i njihove ne važe, bićemo uhapšeni. Da ne smijemo da radimo, ali da moramo da plaćamo njihove namete. Da ne možemo dobiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu iako nam je potrebna.
Tragikomično, tužno i žalosno, vrijeđaju nam zdrav razum i inteligenciju koji neminovno kod svake normalne osobe izaziva bunt i želju za borbom, otporom bezumlju, gluposti i nasilju.
Ribari ne smiju da love da bi se prehranili, a gradilišta tajkuna sa po desetine radnika mogu da rade, po dvoje ne mogu da šetaju u razmaku od 2 metra, a u Voliju, Lakoviću, Čelebiću i ostalim tajkunskim firmama mogu da kupuju i po 50 ljudi odjednom i da rade po 30 i više odjednom, rekao je on.
Muž i žena mogu se voziti zajedno u kolima i spavati zajedno, ali ne smiju zajedno zajedno da šetaju. Radnim danima možemo do 19 sati napolju, dok nedlejom ne možemo jer je valjda virus “aktivniji” vikendom. Zbog kršenja mjera jednima se gleda kroz prste, dok se drugi hapse i pritvaraju. Jednima se pruža humanitarna pomoć, dok je drugima nedostupna. Vlada i dalje ne pomaže one koji su ostali bez posla a koji moraju da plate kiriju, račune, kredite, prehrane sebe i djecu, nezaposlene, penzionere, a pomaže velike sisteme koji su u njihovim i rukama njihovih prijatelja.
I još ta ista Vlada traži od nas da ih finansijski pomognemo?! Neviđeni bezobrazluk!
Ovom prilikom pozivamo i Delegaciju Evropske Unije u Podgorici i očekujemo da ne gledaju nijemo, već da reaguju i skrene pažnju Vladi Crne Gore na ovo više nego jasno i očigledno grubo kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda.