Migranti u Srbiji u raljama krijumčara

Od tridesetak migranata koji su juče ujutro pokušali da pređu rijeku Drinu između mjesta Drlača u opštini Ljubovija i Orlice u opštini Zvornik, najmanje devetoro se utopilo. Među migrantima koji su se kretali iz Srbije ka Bosni i Hercegovini bilo je i djece, a MUP Srbije saopštio je da je iz rijeke izvučeno tijelo bebe stare devet mjeseci.

RT Balkan istražuje koliko je izbjeglica trenutno u našoj zemlji, kao i kojim rutama se kreću kako bi se domogli država Evropske unije.

Dok Evropska unija i zapadne zemlje generalno pooštravaju migratornu politiku – Velika Britanija pokušava da u Ruandu deportuje tražioce azila koji iz Evrope malim čamcima preko Lamanša bez dozvole stižu u Britaniju, Italija u Albaniji otvara prihvatni centar sa namjerom da tamo vrati „davljenike“ iz Sredozemnog mora, Njemačka muku muči sa smještajem azilanata, a Austrija, Češka i ostale brane EU utvrđenje produžavanjem datuma do kada će kopnena granična kontrola ostati na snazi – Srbija, prema rečima ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića – služi isključivo kao tranzit.

„Srbija je tranzitna zemlja za iregularne migrante. Oni ne žele da traže azil u Srbiji. Do sada, Srbija nije dobila predlog niti jedne članice EU u vezi sa preseljenjem tražilaca azila na svoju teritoriju“, rekao je ranije Dačić za austrijsku agenciju APA i poručio da je do jula ove godine svega 118 ljudi tražilo azil u našoj zemlji – što je svaki stoti koji se tu zatekao.

Ministar je istakao da je samo jedna osoba dobila supsidijarnu zaštitu do jula 2024. godine.

Dačić je negirao tvrdnje bugarskih i rumunskih zvaničnika, prema čijim riječima je migranata manje otkako se granica konsekventno štiti.

„Broj ilegalnih ulazaka iz Bugarske (u Srbiju) stalno se povećava“, rekao je Dačić.

Izvršni direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila Radoš Đurović za RT Balkan kaže da je migracija ove godine upola smanjena u odnosu na prošlu.

„Imamo 25.000 ljudi koji su prema našim procjenama prošli kroz Srbiju, dok je ta brojka u 2023. bila nešto više od 50.000. To ne znači da je migracioni saldo mali, jer podaci Komesarijata za izbjeglice i migracije pokazuje da je kroz njihove sisteme u istom periodu ušlo i prošlo 108.000 iregularnih izbjeglica“, navodi on.

Prema njegovim riječima, migracije su i dalje intenzivne ali ostaju ispod radara državnih institucija uz pomoć krijumčara koji zarađuju hiljade evra dnevno.

„Migranti ulaze u Srbiju iz Bugarske, Rumunije i Sjeverne Makedonije, a izlaze u BiH i Mađarskoj. Mahom dolaze iz ratom zahvaćenih zemalja, Sirije, Avganistana, Iraka i Sjeverne Afrike i glavni razlog za odlazak iz zemlje porekla je egzistencijalne prirode“, navodi Đurović i ističe da odlaze u Veliku Britaniju, Austriju, Njemačku, Švedsku, Belgiju, Holandiju…

Na pitanje zašto je Srbija onda do kraja septembra privremeno zatvorila Centre za azil u Tutinu, u Banji Koviljači, Pirotu, Bosilegradu, Somboru, Subotici i Adaševcima, dok je katanac na vrata trajno stavila na prihvatne centre u Šidu, Dimitrovgradu i Kikindi, sagovornik nema odgovor.

„To je bizarna odluka, koja znači ignorisanje migracije. Ova odluka tjera izbjeglice da odlaze u ruke krijumčara, da se smještaju na obode pograničnih salaša, da se samoorganizuju, pa smo prošle godine imali slučaj oružanog sukoba u Subotici. Istovremeno, država nema uvid u to šta se dešava“, primećuje direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila.

On skreće pažnju i da politika guranja ljudi iz EU nazad u zemlje koje nisu članice, takođe nije dobra jer jača krijumčarske radnje.

„Mi imamo povraćaj migranata u našu zemlju, iz Mađarske se faktički svakodnevno guraju preko granice“, kaže on i dodaje da je politika EU sve restriktivnija i da je uloga Fronteksa, Agencije za spoljno čuvanje njenih granica, sve značajnija na balkanskoj ruti.

Srbija, kako skreće pažnju, postaje zemlja u kojoj izbjeglice ostaju.

„To su ljudi sa različitim religijskim, jezičkim i kulturnim osobinama i zahtijevaju prihvat, zaštitu i integraciju, što je teret za buduću migraciju. Izazovi su veliki jer je potrebno sve te ljude prihvatiti i integrisati, napori su kod nas minimalni i svode se na rad nekoliko pojedinih stručnih organizacija i samih izbjeglica“, navodi.

Dodaje da treba napomenuti da u Srbiji istovremeno na radnu dozvolu čeka oko 80.000 stranaca, a da u svakom trenutku boravi oko 42.000 Rusa i 10.000 Ukrajinaca, dok je na stotine hiljada ljudi iz zemalja zahvaćenih ratom prošlo kroz našu zemlju.

On naglašava da su migracije jedan globalni, istorijski problem koji ne mogu da zaustave Srbija, Fronteks, ni EU, Turska, SAD…

„Kad su ljudi u problemu oni pokušavaju da se spasu, a fizičke barijere u tom smislu nemaju nikakvu ulogu, to nisu ni kvote, već rješenje može da bude smirivanje situacije u zemlji porekla, više solidarnosti u zemlji na putu sve do zemlje destinacije, kada bi se solidarno podijelio problem, ne bi predstavljao teret ni za koga“, zaključio je sagovornik.

Iz Komesarijata za izbjeglice i migracije i MUP Srbije nisu odgovorili na pitanja RT Balkana.

(RT BALKAN)