MESSI

Piše: Bojo Pižurica

Otkako je kao dječak stupio na fudbalski teren, Lionel Mesi ne prestaje da očarava svijet. Kada je imao tek 12 godina, neki novinar ga je upitao kako se zove. Ja se zovem Leo Mesi, zapamtite to ime.

U to vrijeme prelazio je protivničke odbrane kao od šale i davao golove. To se nastavilo do današnjih dana, u svakoj utakmici na kojoj je nastupio, bio je najbolji.
Na Svetskom prvenstvu sinoć protiv Engleske, nosio je Argentinu do pobjede. Kod prvog gola, navukao je pola odbrane na sebe, dodao saigraču koji je bio sam na šutu, a kod drugog prešao je dvojicu Engleza i desnom nogom pogodio loptom saigrača u čelo za veličanstvenu pobjedu Gaučosa.

Zablistala je argentinska desetka u istom onom dresu kao Maradonina 40 godina ranije.

Argentina je dobila ime po srebru ali ima zlatnog dječaka koji ne igra, nego se igra fudbala, njegova kretanja, dodavanja, šutevi, golovi, prava su mala remek djela.

Takav uticaj na svoju ekipu i na protivnike još nije zabilježen na zelenom terenu.

Mesi nije najbolji samo po tome, nego i po volji, želji, karakteru, nepredavanju, upornosti. Saigrači ga nose na rukama, svi kao jedan skaču prema protivniku kada ga neko grublje faulira. Dres Argentine koji nose navijači širom svijeta ima samo jedan broj, broj 10.

Kada se gubi, kada je teško, svi gledaju u njega a on na čudesan način uspijeva i donosi radost milionima. Pokazuje koliko fudbal može da bude lijep i čaroban.
Bilo je velikih igrača u istoriji fudbala, znamo koji su, ali ovakvog svijet još nije zapamtio. Šta god da se desi u nedjelju, u finalu protiv izuzetne Španije, pobjednik se već zna. To je Lionel Mesi, čudo iz Rosarija, najbolji igrač svih prošlih, sadašnjih i budućih vremena.

Da li mi možemo da naučimo nešto od Mesija? Ma kakvi, mi smo brži, bolji i pametniji, a i bolje driblamo.